СРЂ

negovu okolicu. Među tijem hrvatske općinske uprave spravjaju zemjište i utiru stazu budućnosti. Na svrhu pisac anonimne knige, pokazujuć na svoje tobožnje dokaze, pitanu postavjenu iz počctka „Dubrovčani jesu li Hrvati?" oblo odgovara „Dubrovčani jesu Hrvati," Potom je pisac smatrao potrebnom ovu knižicu, znak je da uije sve čisto, kako bi ou htio. On je htio ovom knižicom osvojit Dubrovnik i negovu okolicu za Hrvatstvo. Nije čuda da i iza nega, o Gundulićevoj slavi u Dubrovniku, došlo je političara iz Zagreba, koji su kazali da su došli osvojit i otet Dubrovnik. Otimje se i osvaja samo ono što se nema i što je tuđe. Ja mislim da ni pisac učene knižice ni političari iz Zagreba nijesu oteli Dubrovnik. Preko nega je promahalo i bijesnijih bura od ove, a 011 starac na hridini još čuči i u otegnutoj pomrčini vjekove broji što je presukao u slavnomu putu, a kad ter kad osmijehne se put zaleđa svoga izgledajuć zoru s istoka. Među tijem smirehe mu zahvati grudi i upirući oči u rodno brdo Srđ nad sobom, uzdiše i kliče svom staromu svecu: Sveti Srdu, ne daj grđu!

Sad bi bilo već vrijeme da izrečem svoju presudu o rečenoj knižici'). Ali to nije potreba, jer po mojim riječima svak, ko ovo čita, zua što ja o hoj mislim. Nego, dragi brajane, na ino mi se ne može, a da opraštajuć se od tebe ne iznesem ti što O' njoj misle dva naša glavna učenjaka Jagić i Bogišić. Počeću ti s Jagićem; on je blaži prama piscu, a razumije se i zašto. Jagić dakle veli: ' l ) „Počastili su me pošiljkom ove polemične knižice (Dubrovčani jesu li Hrvati?) koja tiče politička, etnografska, historijska i tilo') Mi smo se osvniuli ua poglavite tobožne dokaze auouimuog pisea za hrvatstvo Dnbi'oveana, a ua situiee uijesmo se ui oba/.irali, jer i tako smo muogo otegli ovu radnu, o kojoj više od jeduoga eitaoea kazaće: „Grrehota! Cemu prodirauje broz zidiiie, kad su gradska, vrata rastvoreua ?!" 2 ) Arhiv fiir Siav. Phii. Baud .XV. s. 144. Mi o dje prevodimo iz ujemaekoga Jagićevo mišijeuje.