СРЂ

604 —

ali mariom žestinom. Ncprijatel., osokolen od ovijeli znakova slabosti, udvostruči svoja naprezana i navali bijcsnije. I već Tolonove čete uzjnicahu. Svc jc za riih bilo svršeno. Л nuis da iskoči iz kože od vescja. Iza Kadou, namjcsuik ostajaše jedini takmac, jedini protivnik, koji mu kratijaše da postane sam gospodar kra|evstva; i tu jedinu protivštinu ide da nadjača, da skrši provalom u Dvor, i to isti čas. I on bješe upravo na сЦки da mu se ispuuc sve požude, kad Brahme se umiješa. Nije nikako ulazilo u namisli ovoga velikoga Boga, da pusti toga vlastojubnika na Ramansko prestoje, a ko zna i na ono susjednoga krajcvstva. On hoćaše inače urediti posle. Uzmak namjesnikove vojske sviđaše se kao pravi slom. Vcć ona bježaše, kad dva čovjeka otajstvena, izašla nc zna se otkud, objaviše sc od jednom pred neprijatejem. Bijahu struka za jedau metar višega od ostalijeh Judi; riihova glava basnovitc vcličine imadaše po koju dlaku kosa nastršenijch; oči im blistahu poput žerave, a usta im pjeriahu kao u bikova; velike obrve u pravnome potezu i nozdrve nerazmjerno raspečene popuriahu satansko obličjc ovijeh dvaju gorostasa. Svaki od riih navajujuć sa svoje stranc na dva čela vojske neprijatejske, ova dva bića očito vrhunaravna dizahu huku nalik gromu, i sijahu smrt u redovima. Glave padahu pod riihovijem čudotvornijem sabjama kao žitno klasje pod kosom žetelaca; vojnici se razmetahu oko riili lcao ovnovi, kojim se lav grozi da ih šapama razdrpi, i bježaliu glavom bez obzira, Vojska Tolonova osokojena opet nasrnc. Amas, u zdvajariu vidcći da mu jc dobitnica vojska od časa na čas potučcna, napiraše se i uzaludno vikaše da uzdrži duh svojima. Nikakva Uidska ruka ne mogaše ustaviti ona dva borca, koji su naličili božijoj osveti; oružje ne mOgaše im nauditi, a sabie koje ih se doticahu, prskahu као caklo o stijcnu. Vcć je neprijate\ suzbijen do riegovijeh meteriza; i ćaše i odatle iskočiti, da sumrak, koji se hvataše, ne ustavi na vrijeme potjeru dobitnika. Polovina svladane vojske bješe izginula toga dana uprav krvavoga da mu ncma pametara. S druge stranc stadoše tražiti dva junaka po bojištu da ih nosc slavodobitnom slavom prcd namjesnika; 110 oni bjehu iščezli onako otajno kako što se bjehu pojavili. (nastaviće se)

Nedjib Веу Tuiski geueralni konsuo u Daiinaeiji.