СРЂ

— 637 —

Takve su osnovno crto u kojima nam se pokazuje intriga u društvenim romanima Igovim. Naj obieajniji postupci Igovi to su bili ovi: prekinuti prieu u tronutku peripetije ciji se rasplet vaja da od nas sakrije za neko vrijeme komplikacije samo ])iice pretrpavanem dogođaja i ono supstitucije (ličnosti ])od raznim imenima i t. d.) koje prave citavu konfuziju. Kada citate Jadnike, vi ste uvjereni da ako je pisac metnuo potonu tacku na kraju romana, to jo samo za to što je tude prestao da piše; ali se vidi veoma jasno, da je on samo htio, on je mogao da istu priču pripovijeda još dugo i mnogo. Ovakva intriga, intriga tako vođena, pokazuje ocevidne mane. Ona griješi u isto vrijeme protiv vjerovatnosti i protiv dobrog kniževpog poretka. 0 ovom prvome griješenu bio je na čisto i sam Igo, i sam je išao za tim, da predvidi zamjerke koje bi mu se mogle za to učiniti; i kada ga je negova vrela imaginacija odvela tako daleko da tvrdi nešto što bi moglo izgledati sumnivo, on se povraća da u svoju knigu proturi nekoliko tumačena i dokaza: tada bi mogao da triumfalno opremi kakvog čangrizala čitaoca na ono pasaže u knizi koji tumače i đokazuju. Kada Zilia radi da spase parnu mašinu sa Dirande što je nasjela na neku rnorsku liticu, Igo se odmah stara da nam rastumači kako ćo Žilia moći da tu operaciju dovrši: „Pomoću mašica i pomoću klijošta, služeći so makazama kao kjučem od šarafa, on se riješi da podigno dva točka lađe; i on uspije. Nije se moglo zaboraviti da se to dizahe moglo izvrkiti; to je bila osobina leonstrukcije tijeli točkova." Cudne sreće što su ti potkovi bili tako napravjeni. Bez toga, -Žilia ne bi mogao oteti moru ovaj jedan od naj |epših komada koji su od ladc ostali, i Zilia bi izgubio mnogo od onog interesa kojeg nani pobuđujo. Na protiv sama epizoda u kojoj je Zilia umiješan možda bi bez toga dobila, jer bi bila vjerovatnija i čednija. Aii je lga odvola nogova žoja da komplikujo svoju intrigu. Ta ista že|a za komplikacijama učinila je uvijek da Igo omalovaži svaku brigu za pravilnu kompoziciju i konstrukciju. Bacajući u dar-maru na hartiju one invencije koje su nikle u negovom plodnom mozgu, on se nikad nije brinuo đa ili postavi u porodak, ni da ih poveže modu sobom; alizasvaku novu epizodu, on pravi novu rubriku, novu knigu iii novo pogiavje,