СРЂ

• flon _ ■■ negovu sjetivši se izgulilenijeh dvadeset dinara. Како će on to noj reći, a da je ne uvrijedi. I a navede nzrok nen plafi i nene suze, time bi joj za-'ao nov udar, koji bi izazvao još više nemira i nespokojstva; a da joj se 011 pokaže kao krivae, izgubiće svaki ugled i ('ostojaustvo muževlevo; a da prećuti, ne može, a da slaže, ne umijc: i 011 siromah ne znadijaše šta da čini. Kad se je približio kući, opazi kako se kao neka tišina rasprostire, u kojoj se odrnah primjećavašc izočnost sviju. Pokuca na vrata kad stiže, ona zatvorena, 011 sjede na prag kućni, i prije nego što je imao vremena da se naluti na ovaj iznenadni odlazak ženin, 011 se sj-eti izgub],enijeli dvadeset dinara i čisto mu laknu što ona nije tu, jer 11c znadijaše kako bi počeo, a ovako, lakše ćc to iti drugi put, kad budu spokojni i mirni. On sjede 11a prag od kuće, glc aše u sat i mišjaše: „ali gdje li je to ona i zašto je otišla:" — kroz misli mu se pojavjivaše nešto nalik na osvetu, ali opet, 011 to nije mogao odobravati, tvrdeći u sebi, da joj 011 nije ao uzroka za to; ali opet, ma koliko da se umirivaše, ovo mu sc pitane i nehotice samo nametaše na pamet. Najzad, eto i ne. Saino se on jako začudi, kad je primijeti veselu i razdraganu, a u tome provirivaše i neka odlučnost, kojti 011 do sada nikad na ženi nije priinijetio, a ta oilučnost činaše st; kao prkos, o ! čega se 011 poplaši i zbuni više no pred šefom. Jcdva iiuade toliko snage da jc upita: — Gdje si bilaV — Kod gospođe Stefauovićke. Nijesam znala šta da ra im Sve sama, pa dosadi; a mišjah da ćeš se ti duže zadržati u kanćelariji ... I ovo naglasi tako, da nega podiđe jeza kroz tijelo. Uzeh da pietein čarape, pa nii se dosadi prenietati igle; uzeh što da čitani, pa ini zamagli u očima; uzeh da vezem, zabol,e mc u ra nienima; te tako da prekratim vrijeine, o 'oh u pohode. — Ako, ako Maro . . . govoraše Marko kao u bunilu . . . samo te posjetc ne treba da potiču iz dosade u kući, već iz dužuosti prama društvu. Takve izgovorc inože svak rdavo da tuiuači i on 'a ineni . . . meni . . . — Šta tebi?... šta može tebi ? . . . prekide ga oua ozbijuo. — Ti imaš tvoju kaućelariju, tvoje drugove i tvoju zabavu . . . a šta imam ja? . . . I ovo malo što si kod kuće, pa jedva čckaš kad ćeš