СРЂ

— 693 —

Ne treba eitaocima pricati kakvu su noć, — upravo polovinu noći — proveli Cijun i Sofija! Glavno je da lien san pogađaše! Saiiala bješe, kako je Cijun išao preko nekakvijeb drvenijeh, uzanijeb, trulilijeh mostića, kojijeh se mnoštvo nanizalo preko neke rijeke. A rijeka mutna i valovita! Ide, veli, jadni Cijun i svakoga trećega koraka propada mu cas lijeva, čas desna noga kroza daske. Naj poslije strovali se Cijun u vodu 1 Sutradan, oko sedam časova, prefekat primi popa. Primi ga hladno, službeno; бак mu govoraše ,,vi" ! Samo mu гебе: - Otidite sa prićešćem na stanicu i učinite kako vani je rekao meglajski poslanik! Nikako drukćije! 1 odmah ga otpusti. Olco deset ćasova, Cijun, jedva se držeći na nogama, svrati u crkvu, uze „cestice" i vino, sve uvi u petrehi) i odveze se na stanicu. Jedan žandar odvede ga na određeno mjesto na peronu, gdje je, grešnik, ceptao čitav ćas. Naj poslije stiže voz. Nelci sredovjećan, stasit gospodin, izađe iz vagona, brzo se uputi u popa, stade pred nim skinuv šešir i reče ćisto baglanski: - Izvolite za mnom, gospodine! Cijun klecajući otide. U jednoj pregratki obora tada sjeđaše neki mladić, blijed, suh, gospodskoga lika, u crno odjeven. Cijun očita molitvu i pričesti mladića, ne upitav ni za ime kao što je red. U taj mah pode prefekat i oštro pogleda čudni prizor. Pred veče svi prijestonički listo\ r i donesoše taj događaj; bilo je svakojakijeh nagadana, ali u svima izvještajima bješe puno ime popa koji je obred izvršio. Baglajski Glamilc, list u vezi sa dvorom, imađaše ovaj stav: „Pitane je je li dotični sveštenik imao za to dozvolu i blagoslov svoga neposrednog starješine, hegova Visokopreosveštcnstva?" Svakalco događaj zazvao je u najvišijem krugovima ćudehe, da ne rećemo, negodovaiie" . . . Cijuna uhvati groznica kada to pročita. Sva tri dana praznika odleža, a četvrtoga, na svijetlu srijedu, kad, po pozivu, otide u mitropoliju, protođakon Sinesije predade mu sinđeliju,