СРЂ

7:54

А kad ti se oči nmore od tolike čarolije, a ti se prošuljaj, poput mene, kroz sitne sjenq Oraškijeh maslina, i pokucaj na vrata poeticnoga župnikovoga stana. Tu ćeš u hladu staro-' davnijeh hrastova, uz romon tajanstvene Jiosne", osjetit oni blag'i, skroviti mir neizrečenijeh intimnijeh osjecaja i svu zamamnu harmoniju nijemijeh stvari i odabranijeh, iskrenijeh duša. Otvori pak vrata sobice, u kojoj je spremio Marko Murat svoj ljetni Dubrovački atehjer, i onda ćeš razumjeti što romon „Bosne" pjeva i zašto „leandri" baš iz kamena cvate. Otkle Marku vlast da me muci i da me privlaei кб neriješena ljudska zagonetka? Je li onaj duboki i raflnovani simbolizam pojava ambijenta? Je li pak ona jasna, literarna strana preobrazovanog srpskog umjetnika, koji stavlja „intenciju" kao životni princip svojih kompozicija? — Sve to i mnogo drugo bih ga ja pitao — ali govoriti sa slikarima, mucna li je to stvar! Hoće da im sudiš, a u dnu duše su uvjereni da ne znaš ništa. Dakle muci, pa gledaj — jer imam što da vidim! — Pošao Marko u Rim, pa nalik na naše „Amerikance", vratio se pun blaga božijega. Ali ne prozaičnijeh dijamanata i zlatnijeh veriga, već nječega boljega. Eto tu po stoćićima, na tavolinu, na kanapi, po tlima, prosulo se biserje njegovijeh umjetničkijeh utisaka. Sto nije probudio u mističnoj glavi Marka Murata rimski vazduh! Svaki osjećaj, svaki zanos, svaka čežnja, pa ono prezadovoljstvo rimskoga života, sve je to našlo izražaja u nagomilanijem skicama, nacrtima, profilima, studijama. Kako drugi kazuju riječima svoje osjećaje, tako Murat slika sve što misli. I tu te zapanjuje ona svestranost njegovoga slikarskoga talenta. Nebrojene pejzaže našijeh šetnja a u njirna sva tiha melanholija crnijeh čemprosa, plavetnijeh agava, rasplamtjelijeh hridi i zlatnijeh kita procvale kapinike. Pa koliki nijemi, duboki bol u crtanju našega neba i našijeh tipa, koliko čeznuća da ti dragi profili našega kraja ostanu uvijek isti, netaknuti, naši! A kad si se nauživao te pregršti duhovitijeh slikarskijeh crtica, onda odahni i obrni se. Na bijeloj „klačinari" župničkoga mira vise tri velike slike. Elegija — Profeće — i zetva u Konavlima. Sve tri će biti izložene Beogradskoj i Bečkoj publici, pa za to ne ću da otkrivam slikarske tajne ra-