СРЂ

50

S R Đ

Br. 17. Dubrovnik 16 Septembra 1902. God. I.

Jz POSMRČADI PJESNIKA jJoVANA jSuNDEČlĆA 1 ) (priopćio L. Zore) San pjesnikov. „Атаго e noia ,,La vita, altro mai nulla; e fango č il mondo." Leopardi. Оћ! dajte mi svijet, dajte; Za pjesnika sv'jet je stvoren A ne za vas, šupje glave, Duse prjave.... Pa znate li šta eu? — na krilima Vinuću se, poletjeeu, Dom i braću ostaviću; Da ne gledam samo mnoge... mnoge Izdajice... udvorice Gdjeno u čast brčkaju, Pa joj mira ne davaju! A znate li šta je čast? Ne, doista! — Prico bili vam, Ali ne ću — jer je uzalud Vama reć! Nego dosta! — Kad o vama mislim, Ja se ]utim — a jutit se ne ću, „Zbogom, gn'jezdo moje, zbogom!" Reć' ću, Pa na krilim odletjeću; A znate li kud? U Taliju! Tamo kažu Da je nekad velik pjesnik bio,

') Ova je pjesma još od g. 1880, kad se je pok. pjesnik srdio na i'ielte svoje vrsnike, кгШбаге i nekadaš/ie svoje prijateje.