СРЂ

— 823

58

Kavana u Suraii') Grofa Leona N. Tolstoja (Preveo L. Z.) U nekoj kavani u indijskom gradu Surati bješe obicno padaliste putnika i stranac-a iz različitijeh zemaja i tuj se oni cesto zajednicki i zabavjaliu. Jednom bane u kavanu neki uceni persijski svećenik. On je za svega svoga života naporno ispitivao o biću Božanstva, i 0 tome citao i pisao mnoge knige. I pošto je dugo o tome raspredao i dugo o tome citao i pisao, napokon pomjeri pameću 1 poludi. U negovijem moždanima tako se bjehu misli zbrkale i dotle bješe dotjerao, da je prestao u Boga vjerovati. To doču Šah i progna ga iz persijske kra|evine. Za to što je nesrećni učeiiak cijeli svoj život o potohem uzroku raspraviao, negove su se misli tako smele, da je on poćeo misliti, e nema nikakva višiieg uma, koji svijetom vlađa, mjesto da uvidi, da se je već negov vlastiti um ugasio. Ovaj ucehak imađaše jednog crnca za roba, koji mu je bio svud za petama. Kad ovaj svećenik uđe u kavanu, rob ostade na dvoru pred vratima, sjede na kam na žestokom sunćanom žaropeku, i tuj sjedeći tjeraše od sebe muhe. I ucenak izvali se u kavani na divan i narući čašu opija. Kad iskapi cašu a piće mu stane moždani uzrujavati, zivne svoga roba i reće mu: — „Kaži, nevalali robe, kaži mi, što ti misliš, ima li Boga ili nema." - „Dakako da ima Boga", odgovori rob, izvadivši iza pasa neku svetu sliku. „Ovo je", reće on, ,.Bog, koji.me brani, otkada sam svjetlost, svijeta ugledao. Ovaj je Bog učinen od granice svetoga stabla, копш se svi u našoj zemji klaiiaju." Gosti, koji su se namjerili u kavani, slušahu razgovor između učenaka i negova roba i čudahu se. Cudno im se svidje pitane učenakovo, a još čudniji odgovor onoga roba.

') Mi smo uvjereni da je zgođno iznosit prijevode glasovitijeli pripovijesti iz strauijeh liniževnosti, a navlaš iz In-aeke ruske, jer tijem se ueirao da va]ano što izvorno sastavimo, i rla upoznamo tuffu kniževnost.