СРЂ

— 811 —

јр bio zđrav talenat, veli Nordau, Wagner bi se bio posvetio slikarstvu". \\*agner je bio također i izvrstan slikar. Dolazak i odlazak Lohengrina, prelaz bogova k Asenburgu, kavalkate Walkira na bojnome polu, đivni su prizori, i ne znam imade li im slike u cijeloj umjetnosti. Sa svijem tijem tvrditi, da je Wagner morao učiti slikarstvo mješte glazbu, cijenim dajeparađoks — ako ne i ludost. 0 uspjeliu Wagnera ovo piše Nordau: «Wagner guadagno alla sua eausa le donne isteriche principalmente per la lasciva erotomania della sua musica, ma altresi per la sua esposizione poetica della relazione fra uomo e donna. Non c'e nulla che rapisce di piu la donna sovreccitata quanto 1'irresistibilita demoniale nella stessa e la umile venerazione della sua forza sopranaturale da parte dell'uomo. Le donne di questa specie non esclamerebbero come Federico Guglielmo I: „.,No, voi non dovete temermi, ma amarmi*"', bensi preferirebbero esclamare verso gli uomini: ,,„No, voi non dovete amarci, ma starvene nella polvere a noi dinnanzi compresi d'ambascia e di terrore"". Venere, Brunilde, Isotta e Kundry fruttarono a Wagner maggiore annnirazione femminile che non Elisabetta, Elsa, Seuta e Gudruna.«') On opaža kod mnogijeh kniževnika i umjetnika znakove naj niže degeneracije. 1 punijem pravom. Svi umovi — više ili mane - nalaze se u abnormalnom stanu. Da, imade iznimaka, ali i ove potvrđuju glavno pravilo. Odatle ipak ne slijedi, da bi se morali zabaciti i umni produkti takovijeh izrođenika. Nordau-ova logika sličila bi prizivnom pariškom sudu, kada bi ovaj osudivši Ferdinanda Lessepsa, izi'azio se također i protiv vrijednosti Suezkog prokopa. Covjek može biti zlocinac, a istodobno i poletan um: i degenerativan talenat poput Wagnera mogao nas je podariti neumrlijem djelima. Shodno veli Ferri: «11 Мах Nordau nei due volumi sulla Degenerazione, studiando le manifestazioni artistiche di rpiesto fin de siecU e cioe il misticismo, l'egotlsmo e il realismo, non distingueva le esagerazioni veramente patologiche e degenerative, tra le coneezioni principali dei capiscuola (Wagner, Tolstoj, Zola, Ibsen) e qualche loro concezione secondaria, che puo ve-

') lbid. str. 231.