СРЂ

882 —

dić i eovjek. Svaki čovjek ima svoj vlastiti temperamenat, koji se u porodici priplođuje, kako što ima porodiea, kojijem je ћаrakteristika samoubijstvo, ludost, laž i ost. Flegmaticni rekao bi da se naj mane priplođuju. S toga covjek i žena trebalo bi da na to paze kad se zaručuju, ali tad se o tome ne misli. No i ako filosofi odreduju od prilike da živahna ćud uživa, srdita radi, turobna izgleda (čezne) a mirna pati, ipak u praktičnom životu nema take tačne razlike, jer priroda ne drži se oštroga rasporeda filosofa kao ni sistemata Linne-ovijeh, Tournefort-ovijeh i Blumenbach-ovijeh. Dapače je rijetko da se ćudi prekazuju po filosofskom pravilu čiste, a to je blagodat, jer srećna smjesa za Judi kao i za svijet i društvo isto je кб sreća i nesree'a za oplemenivane haraktera. Pravi temperamenti prekajeni su temperamenti, a većina Judi promijeni ih sva četiri. U mladosti smo obično živahni, u kasnijim godinama uskošeni (srditi), kad se još kasnije razočaramo postanemo mane ili više ozbijni i sjetni, a u starosti otupimo kao sluzina. I nemoći često promijene ćud; živahnost i uskošenost prometne se u sjetnost i mirnoću, a naprotiv groznica često je mijenala sjetnost u pravu živahnost. Zivahna je ćud lakoumna, vesela, lako je osjetjiva i zanosna bez postojanosti i tvrde odluke; tako postanu Judi bez haraktera, a mogu postati i bez savijesti. Za budućnost se ne brinu, pa ako i vide dosta znakova, da se primiče vihar, ne haju za to, nego isto se razmeću i srću glavom u vreći. Uskošena ćud jednako je zagrijana i nemirna kako i živahna, alije postojana; turobna je sjetna i žalosna, ali osjeća postojano i radi neumorno; mirna ima hladan, tup i izmoren osjećaj i umjerenost bez radne snage. Ovijem se ipak razlikama ne može ocijenivati čovjek; za to ne može se kazati da je svako živahno čejade talenat, svako srdito pušeani prah, svako sjetno obješenak i svako mirno trup. Covjek se ne može razredivati polag četiri temperamenta kao bije po čašicama i prašnieama. Zivalme i žalosne ćudi najviše su žcne, srdite i mirne naj više lndi. Zivahna i srdita cejad plemenita su srca, turobna i mirna obično su zlobna i zlurada Judima; za to i naša riječ glasi da se čuvamo od mušice polcrivene i od potmimraka. 1 j

') Po tmi(tami) шгак je podmukla ćud.