СРЂ

f? c-i м (- » i 4 ,v.:„ :i i4 .j.,,,: ■: .... . .. . j _ >.. . ^ — 904 - Г ■ ' / t 'i " • 4 "/'• • . č J Tele4a ребелка. (po slovenačkom L. Zore). I. Gospodin Bitić stanovaše već dugo u malenoj sobi u kući gradskoga mesara Kriva. Negovi su posli bili najlakši na svijetu, ali i naj teži, sve kako se stvar uzme. Bitić nije imao drugoga posla nego ispuniti prazno vrijeme od jutra, kada se slabe voje iz posteje digne, pa do večera, kad mrmjajuć opet legne u posteju. A Bitić je spavao kao pfth; legao bi u veče rano, pa bi potegao do kasna u jutro. To je bio može bit uzrok (barem tako govore lekari), da je Bitić bio vazda zle voje, pokunen, mrk u lieu, kad bi šetao jutrom po gradskijem ulicama na vojnicku, „grudi van, trbuli unutra, a ruke straga" brojeći korake polagano, polagano, kako i dolikuje čovjeku, što nema nikakva posla. Bitić je imao oko vrata bijel rubac a na glavi širok, mek, klapast klobuk, koji je u vrhu svršavao u tanak šil.ak. Upadena lica, duga nosa i malene kratke brade Bitić čitave ure provodio je kraj bilarda u kafani i u igraonici, gdje je ometao igrače i poslužnike, a kartašima bio nedrag .,majer." On je svakog dana išao također u krčmu k „Starome Zeleniku", i tuj u krčmi minula bi ga zlovoja i lice bi mu se razvedrilo. Ali treba da vas s nim bole upoznam, prije nego što ću kazati uzrok jedine negove zadovo]nosti. Bitić bješe umirovlen oficir. Kako mu je bilo već pedeset godina i kako je već prilično dugo živio u gradu, ne može se saznati, pod kojijem je slavnijem generalom službovao i kakva mu je služba bila. Ko bi gledao na negov mršavi sitni trup, smatrao bi ga doduše kakvijem starijem odvjetničkijem pisarom ili ti poreznijem činovnikom, jer ništa na nemu ne bješe marcijalno. Ali kako mu drago, on bijaše umirovjen časnik i već davno umirovlen. Negovo dostojanstvo u slavnoj carslcoj vojsci nije bilo veliko, jei' je malo više od trideset forinata mjesečno dizao mi-