СРЂ

— 927 —

NIKOLfl TOnnflSEO. — Napisao Or. Torkvato. Sve nas je, Pravoslavne i Latine, otkupio onaj eoijek, koji je znao samo )ubiti i osvećivati se dobročinstvima. Svima svijetli jeđno suuee. Ijiubimo se, pa će kao magle išeeznuti sve smutne. („Jskrice" XXVI.) Otrag nekoliko dana navršilo se je upravo sto godina, da je ugledao svijetlo jedan od naj većijeli sinova Dalmacjje Nikola Tommaseo. Ovom se je prigodom po raznijem novinama ita'lijanskoga i našega naroda mnogo rafepravl,alo o velikome piscu, koji je znao raznijeti slavu našega naroda po evropskoni perivoju ubave Italije. Jedni ga u zvijezde kovahu, drugi ga prekazaše kao izrođenika slavenskog duha, ali mu ipak ne odrekoše poletan um i cvrst značaj. Cijenim, da ee biti shodno, ako i mi našijem citatejima u kratkijem potezima prekažemo rad i patriotizam ovog pisca, koji je neku osobitu simpatiju gojio prema Dubrovniku i negovoj prošlosti. Nikola Tommaseo rodio se je u Sibeniku dne 9 oktobra godine 1802. Prve je nauke započeo u Spl,etskom zavodu, gdje je još bila živa uspomena glasovitog talijanskog pjesnika Uga Foscola, koji je također neko vrijeme u istom zavodu sproveo. Tu je vladala — kao većijem dijelom i po ostalijem zavodima cijele Dalmacije •— talijanska kultura. Kroz ono se je vrijeme mladi Tommaseo s osobitijem žarom posvetio latinskom, grčkom i italijanskom klasicizmu. U 16. godini roditeji ga otpratiše u Padovu, da bi se posvetio pravnoj struci; ovom prigodom doile u doticaj sa glasovitijem talijanskijem filosofom A. Rosmini-jem, s kojijem je i kasnije podržavao prijatejske odnošaje. Godine 1822. položivši sa dobrijem uspjehom pravne ispite, povrati se u domovinu. Dalmatinske granice bile su preuske hegovom talentu, i nakon godinu dana on se ponovno povrati u Padovu, a lodavle pode u Milan. U Milanu se posveti novinarstvu, ali ga maleni dohotci prisiliše da ostavi taj grad i on se preseli ii Firencu, gdje je stao uredivati glasovitu Antologiju, a isto-