СРЂ

i\ " 1 i V '' ' ' ' 7 . 9.10 puta mimo negova vrata, on bi je susretao na stubama, iz svoje sobe euo bi je svako jutro pjevati u susjednoj gazdinoj sobi, kad bi je raspremala. Ali kako je prikladno nagovoriti? U tom grmu zec leži! Bitić se nije prije prtio u ženskadiju, to smo jur rekli. Kako je u svojoj mladosti postupao, kako je prolazio kod vojnika, tijeh glavnijeh udionika ženskog pogleda, o tome za pripovjedaca ove priče i za negove izvore vlada neprobitna tmina; ne može se dakle upravo ništa kazati. Poznavasmo ga samo u negovijem zdrelijem godinama, i u tijem je bio pored sviju ženskijeh alotrija oprezan i pametan, kao kaluđer; to stoji kao da to biležnik potvrđuje. Naravno dakle, da nije na brzu ruku onako mogao osnovati naj boh način. Ipak se je hrabro i pomnivo spravjao. Da se je novom hajinom, češlanem kosa, i ost. pomladio, koliko se je moglo, toga ne bi trebalo spominati, jer većina kandidata sv. bračnoga jarma po svoj prilici tako radi. Vrijeđnije je napomenuti, da je nastojao svoje mrko lice promijeniti i prijazan se pokazati (kada bi je sretao, smijao bi se) ; isto tako dobro je da natuknemo, da je veće stvari kupovao, pa bi ih noj poklonio. Neki nemacki pisac dojsta veli, da se lijepoj ženi ne smije poklanati drugo osim slatkarija, cvijeća ili za najveće kakvijeh kniga — a Bitić se toga naputka nije mogao držati, jer ga nije ni poznao. Lako ga ispričavamo što je kupovao nespretnijeh prakticnijeh stvari, ako promislimo da sobarice u opće nijesu samo lakome na slatkarije i cvijeće; a kniga ne treba ni spominati. Kad je bio prepravan, još se uvijek nije ponudila prilika da stupi na djelo. I takav čas, kad se što hoće a ne može, kad bi čovjek rad -nešto, al' mu se ne će, što je toliko lako koliko i teško postići — takav čas čovjeka uzbuhuje. Tako bješe i Bitiću. Na jednoč zaboravio je uzrok, pečenku, kuharicu, sve, imajuć samo pred očima namjeru; rado, neizmjerno rado otrese se. Sto na srcu, to i na jeziku. I Bitićeva su usta napokon progovorila i to u jutro ili poslije podne, kad je ona bila gdje na hodniku. Dosta je dana tu govorio sa sobaricom. A da|e među nima u razgovoru ne mogaše ni doći.