СРЂ
— 86 —
zim da je naj pogodnije zatražiti pomoei kod mletacke vlade, jer tu ćemo ponajprije uspjeti. Mleci sada nastoje, da im se ime podiguo ne toliko novijem pobjedama, koliko djelima pravde i uma, a medutijem teže da obnove s nama dobre odnose, kako bi mogli preko nas proturiti svoje espape u Srbiju i Bosnu. A kako je Dubrovnik u ovo doba ostao bez moćnog savcznika, prijeti mu opasnost cla ga ko bez velike muke ne osvoji. АИ kad ga zaštite Mleci, moći će otkloniti od sebe svaku opasnost." Predloži na kraju da sam odc u Mletke da se razgovori s osobama od upliva, te da niliovijem posredovanem zakluči ugovor, po kome bi se zbacio Juda, a da se ne kompromituje sloboda države. Mnogi zavjerenici pristajahu uz prijedlog Pira i hvalaliu negovu veliku Jubav prema otagbiui, koja ga je nagnala da zapostavi obzire rodbinske veze, u kojoj je stajao prema Damjanu, blagostanu svoje zemje. Drugi opet protiv]ahu se negovoj namjeri, a među nima narocito dva ugledna građanina, Miše i Vito Bobali, od kojih je prvi bio hrabar i vajan admiral. Nima se činilo da će Dubroveani skupo platiti uslugu koju traže od Mletaka: da će prvi uslovi, koje će oni za to postaviti, biti nametane nihova kakva vlastelina na mjesto današneg despota. Da će tako Dubrovčani samo zamijeniti jaram svoga sugrađanina s onijem jcdnog tuđinca, a ovaj mogao bi jednom postati i gospodar u državi i zbrisati svaki trag nekadašiie nezavisnosti. Da bi trebalo dakle napustiti ovaj plan koji Dubrovnik za sada ponižava, a u buduće mu postaje opasan. Ipak prodre Benesa sa svojijem prijedlogom i riješi se da on ode u Mletke pod izgovorom nekih trgovackih špekulacija, i ostave mu odriješene ruke u izvršenu ovog važnog zadatka. Mletačka republika bješe u tq doba zauzeta izravnavanem nekijeh nesuglasica s papom Inokentijem III., iskrslijeh poslije osvojeiia grčkog carstva. Tako među ostalima papa se ustezaše da potvrdi za patrijarha carigradskog Tomu Morozinija, jer za negov izbor nijesu bile izvršene neke formalnosti predviđene u kanonskom pravu. Ali kako su Mleci svojom pomorskom silom mogli mnogo doprinijeti uspjeliu krstaških ratova koji se tada preduzimahu, papa Inokentije ne lioćaše kvariti to prijatejstvo. S toga pristane da Morozinija potvrdi za