СРЂ

— 4 —

Jeđne je večeri god. 1,841. društvo Mascherpa predstavlalo ц Paviji, igrala se je Sehillerova Maria Stuarda , u divnome prijevodu Andrije Maffei. Pozorište je bilo prepuno raznoga svijeta. Tragedija je tekla. vrlo lijepo. Ko bi opisao odvažnost, Uistorina duha kad izgovaraše Stuardine riječi? Ko bi nam predstavio kasniju nezinu (t. j. Stuardinu) odanost božjoj voli i ponižene? Ko bi izrazio sueut i milosrđe prama ovoj nesrećnoj škotskoj vladarici? Ristori u korotnom odijelu Elizabetine sužnice, pod istorijskom ženskom kapom koja je zaokruživala nezino lijepo lice, Ristori je bila prava personifikacija Marije Stuarde. Ona je znala tako zanijeti i očarati prisutne, takova euvstva u nima pobuditi, da u času, kad ohola engleska vladarica Elizabeta pismeno potvrduje osudu svoje suparnieo, jedan učenik diže se sa svoje stolice i kao da bi se radilo o realnoj osudi uz vas glas viče: —• ,,Ne, ne, za boga!" Žalosna se je tragedija pretvorila u smiješnu farsu, ali vrijedna Zuanetti, koja je te večeri igrala ulogu Elizabete, nepomičnom rukom potpisala je ipak fatalnu osudu. Ristorije u Paviji slavila pravi triumf. Dok je Adelajide stajala pod pažnom svojijeh roditela, bila je naj odanija nihova kćerka. Bilo bi suvišno kazati, da je ona cijelu svoju dobit upotrebila u korist svoje obiteji. Poslušna roditejima, naj lubeznija se je iskazivala svoniu bratu i sestrama, obično je bila vrlo vesele ćudi, prijatna sa svakijem, iskrenijeh i elegantnijeh manira. Godina 1846. bila ji; važna za cijeli talijanslci narod, a osobito za mladu Adelajidu Ristori. Tijekom svojega predstavlana u Riinu, mlada je Ristori svojom lepotom bila zanijela srce mladoga markiza Julijana del Grillo, sina markiza Capranica, vlasnika istoimenoga pozorišta, poznatog pod imenom „Teatro \'alle". Ovaj joj otkri svoju lubav i ponudi svoje sree. Nije bilo nade da će se aristokratska hegova obitel privoleti takovoj vezi svojega sina. To ih prisili da skrovitorn drže svoju lubav i zadovole se samo medusobnijem dopisivahem. Uza svu nihovu opreznost, i ako problematičnu, starom markizu pošlo je za rukom prekinuti nihove odnošaje; svojega sina dade zatvoriti, a Ristori je morala otputovati u Firencu. Nakon malo vremena Ristori primi Julijanovo pismo, gdje je ponovno uvjerava o iskrenijem osje-