СРЂ

— 188 —

Onaj sveti obred žalostivi, Ono p'jerie, ucvijerie duše U mom srcu slatka čuvstva oživi Te pod križom pokorno se skru.še. Nu kad tebi crkva ove spjeva R'ječi, te su na srce mi pale: Evo kako čovjek prav đosp'jeva, A dostojno (udi ga ne zale, I pravedni svaki dan nestaju, A to niko dovo\no ne c'jeni; Gr'jesima se naš'jem uklanaju, Bud' nihovoj pokoj uspomeni! Usred jada ne mišlah onoga Da ću danas ponovit ih, brate, Na pokrovu mrtvačkoga tvoga Odra, misleć, kreposniče, na te. Dr. I. A. Kaznačić. Tri simpatije, šest suza. Imao je tri simpatije, a svakoj isto ime bješe — ime Marija. Prva simpatija bila je veoma pobožna, i ako nije to iskazivala spojašriim ponašariem. Bila je živahna, a može da i suviše živahna. Neprestano je očima prevrtala, gledala i tamo i amo. Okrom toga mogao si joj vidjeti dugu kosu danas na jedan, sutra na drugi način ispletenu. Da je Marija bila riegova simpatija, nije mogao nijekati! Pa još je davno bilo, kad joj je otvoreno kazao e je Jubi, što rioj po nipošto nije žao bilo. I^ubila je i ona riega, ali ne za to, što joj je „drag i simpatičan" bio, nego ga je jubila iz kršćanske \ubavi. Rekla mu je ona, da ga Jubi kao brata kršćanina i još k tomu otkrila mu je svoju nakanu: ona je kanila da ide u samostan. I tako on od žalosti ne bio lijen i prolio 'jednu suzu. Druga je Marija, druga simpatija. Ona bješe mirne ćudi, аИ joj ne bješe najmilije govorit, vojela je da muči.