СРЂ

Zorka je znala, cla jubav nije podložna aristokratskoj etiketi, da se ona zlatom ne kupaje, već traži sreću u srcu, koje bi je shvatilo i razdragalo. Noj je također pošlo za rukom i tajno se s Ivanom dopisivati. On, i ako joj na prva pisma nije odgovorio, ipak je morao napokon popustiti od svoje strogosti i stupiti u dopisnu svezu sa djevojeieom, koja gaje tako žarko Jubila i za nim uzdisala. On ju je više puta zaklinao, da ga zaboravi, ali žaludu. Yiše puta pružila joj se prigoda udadbe; stara grofiea bila je zadovojna, ali ona nije htjela o tome ni govoriti. Ivana je jubila svijem žarom svoje duše. Jedan mladi časnik iz bogate obite^i, predstavi se jedan dan staroj grofici i zaprosi ruku lijepe Zorke. Majka i stric pristadoše na ponudu. Oasnik je bio elegantne vanštine, i bio je uvjeren da ee predobiti Zorkino srce, ali se prevario. Zorka je ostala nepomična u svojoj nakani. — Pošto uvidješe, da blaga srefistva ne pomažu, nastojali su se silom poslužiti, kako bi Zorku sklonili da pris.tane poći za easnika. Nesretni roditeb, koji se nastoje takovijem sredstvima poslužiti, da oskvrnu najsvetiju slobodu svoje djece, da ugase najplemenitije čuvstvo mladenačkog srca; zaborav]ajuć, da se.novcem ne stice sreća, mir i lubav; a gdje nema jubavi, prave |ubavi, tu nije ni blaženstva! Jadna Zorko! VI. Godinu dana iza Ivanova odlaska, Zorka je morala birati miadoga ćasnika ili zidine jeđnoga manastira. Bilo joj je dano mjesec dana na razm'šjane. Sama, napuštena od svojih, koji je nijesu htjeli shvatiti niti uslišati kucaje nezinoga srca, sjedjela bi po vas dan zaplakana u svojoj sobi. Nezine su se grudi nejednako dizale i padale. Uzvinute usne, nihovi trzaji, cijelo nezino lice odavalo je tešku bol Oci bi joj se zalile suzama; te su suze bile debele i guste. Ko ju je prije vidio, ne bi je prepoznao; tako se je preobrazila. Nestalo je rumenila sa nezinoga lica. Ona je