СРЂ

— 244 —

Nego ti, koji toliko držiš do tvojih pergamena, vec se |utiš, pa đosta o tome! Preksinoć o ponoći odriješio sam tvoju ladicu s rodakom ti Nikom Mata Nikova (ah, ta blažena vaša imena!) i prebiruć po violinu povezao se po zalevu. Ne znajući pravio sam serenadu Slavji, simpatiji tvog rodaka. Dok sam udarao ariju Jubovnika iz „Traviate", Niko je bio zaustavio ladicu pred stanom Slavje, a na svršenu ariju Jubovnika kroz bokešku noć ozvahao se odgovor „Traviate" sa pijanoforta iz neno sobe. Slavjinog oca konta Andra nije doma; on je pošao kao svake godine po poslu za petnaest dana put Triješća. — Inače — rece mi tvoj rodak — ne bi se čuo ni po ovakoj noći pianoforte u henoj sobi, jer taj „čovjek" ne će da zna što je mladost i Jubav. Mene ne može ni cut ni videt, a po gotovo otkad je saznao da mu gledam jedinicu Slavju. Ona mi je neki dan rekla, da od neko doba nema ni objeda ni večere u nihovoj kući, kada on ne bi proti meni govorio, a konta Krsta falio. Ne čudi se, dragi Vlado, što je tvoj rodak ovako povjerliv prema meni; to je pos|eđica pisma, koje si mu o meni pisao. — A je li joj majka živa? — upitab. — Nije, nego je kod ne konteša Nina, očina joj sestra. Ta osigjelica, glulia kao top, misli glavom svoga brata. I.... ali ne nastavi, nego se zagleđa put Veriga. U sredini zajeva plamsao je ogan sve jačim svijetlom u onoj noći bez mjesečine i čuo se iz da|ine glas protegnut: ,,ta-ako!" .„ta-a-a-ko!" Bijejanin ribao j e pod svijeću. Lahorićje zapirio, a mi popev jedro lnnilili smo po površini morskoj, ostavjajuć za sobom srebrnastu brazdu. Opčaran tom božanskom noći bio sam se zanio, dok me ne probudi rođak ti, koji udariv dvaput rukama o bedre zakukurijeka kao kokot. Ne prode ni tri časa, a pijevci se u O...., ispod kojeg smo tada plutali, prevareni počeše da odzivaju. Cuh gdje se nečiji prozor otvori i uz mrm|ane lupnavom zatvori. Rođak mi tvoj reče, da je to mesar Simo (znaš onaj, što plače kao đijete kada se opije) probuden prvim kokotom gledao u Vlašiće i vidiv se prevarenim smrskao: „beštije". Jadan šjor Simo, da mu nekako naknadim prekinuti san, platih mu sutri dan kupičicu „rakije", koju on sasu u želudac s kapom pod pazuhom.