СРЂ

— 367 —

11. Izvanština pjesme. Pjesma je spjevana osmercima, a poređena u strofe od cetiri stiha, u kojima kiticama drugi se s četvrtijem stiliom rimom sklapa. U pjesmi je crnogorski dijalelcat kakav je i u „Gorskom Vijencu". To je narječje kada i zgodno kao odjek onijeh junačkijeli gora, a na osob kad se radi što o Crnogorcima; ali kad piše Crnogorac nešto za cijelo srpstvo i u opće o svemu srpstvu, tad ne smije biti u djelu nego kniževni srpski jezik. Nadati se je, da će kad li tad li iz pera Gospodareva poteći kakvo takovo djelo. I „copia verborum" u ovoj je pjesmi dragocjena. Ima neobičnijeh narodnijeli riječi, a za sintaksu ima cvijetaka. Tu je i nekoliko turskijeh riječi bez potrebe kao singir, bakračlija i ost., istina parce cletorta što ne grdi jezik; pjesnik se po svomu dijalektu ogriješio i o oblike gramatičke, kao n. p. pretiječe , za pretječe i to radi stiha; i o sintaksu kao n. p. Pa će udrit nekim grob]em I polakše ići poče. Istina da pjesnik ima za se Horatijev dopust „pictoribus atque poetis", ali treba uzet i onaj dodatak Sed non ut placidis coeant immitia, non ut serpentes avibus geminentur, tigribus agni, a gramatička greška u zgodnom govoru jest doista spajane zmija sa ticama i uopće grdna s ubavijem. ❖ * * Završujuć ove kojekakve riječi, treba naglasiti: 1. da je knaz Nikola u velike pobožan; 2. da je učen; 3. daje rodojub; 4. da je pjesnik. I ako gdjegdje ima mjesta prigovoru, može se lako tu gledat kroz prste, jer svi nedostaci nijesu nego pjege na lijepom licu, koje ne grde čejade nego ga ujepšavaju. A da je baš to tako, mi ćemo ovdje preštampat pjesmu, da je na ogled svakomu; pak ćemo je preštampat latinicom, da bude pristupačna i onom dijelu srpskog čitalačkog svijeta, kojemu je latinica naručnija. х.