СРЂ

372 -

— А cla ја sam drugojače Zamišlao <la je tamo, Držao sam da u vječnost Mrtvi slaze u nu samo. Pa sam litio da te pitarn: Osjećate 1' išta tamo Za nas, ili kad umrete, Umire П sve ovamo ? — Ne umire! Mi vidimo Trvež vašu i napore, Vašu radost i čujemo Uzdahe vi i govore: Po tom isto sad te gleđam, Ka' oni put pred šatorom, Kad me zakle sa poštenem I sa milom Crnom Gorom; Pružajuć mi barjak sveti, Barjak, žejii i sad moju, I kumeć me za rod mili i a ne štedim glavu svoju. Hajde zbogom!

— Pa zar vidiš, barjaktare, Suze ove. koje lijem Pune že\e i lubavi, Kojima ti ja grob mijem? Lijepo ti viđu suze, I romor ti čujem duše Iznad šake moga praha Što ga grobne kriju tmuše. Mi junaci vješti smo im, Ха liih si ne naučio; Koliko si vitezova Nima, drnze, ti umio?! No ih čuvaj da umivaš Žrtve nove od heroja,

Pa sad ajde, zekan vrišti! Nogom kopa, mrak prolama, Vajana si tvoga koiia Ostavio dugo sama. do viđeiia!

Dvorac Kruševac 15 Oktobra 1897.

Već je đockan; skoro svanu, Jer i dusi napuštaju Svoju vladu jasnom ilanu. —

USPOMENE o ustanku u dubrovačkoj zemlji g. 1813. i 1814.*) (Nastavnk) (3) Malo docnije docle u Cavtat kapetau Hoste, i spoznavši duh, kojijem je bio zadahnut vas puk dubrovački, i hegovu privrženost staroj vladi, naredi, da se na 15-og Novemhra na najsvečaniji način razvije barjak dubrovački, a bojna lađa La

*) Ove je memoare 11a talijanskom jeziku pod uaslovom „Ein Gedenkbueli der Erliebirag Ragusas in den Jaliren 1813-14.", objavio već g. 1882. prof. J. Geleich u „Arhivu za austr. povjest" sv. LXIV, u Beeu, i, po negovoj tvrdni, oni su bez витЛе potekli iz pera dubrovaekog vlasteliua markiza Frana Bone, onoga istoga te se u ovim memoarima spomine. — Ured.