СРЂ

— 376 —

PJESNISTVO. Do „morskih soneta" dva soneta prašine. ćpT >iJ(xtepz. Ti me shvati, tvoja rijec zlata Kano đcrdan na grudi mi kuca, Moje srce otvara joj vrata Đerdan kuca, moje srce puca! Ne skanim se provrtnog inata, Nit mi usna rodo^ubjem muca, Tvoj mi đerdan grlatosti plata: Đerdan kuca, moje srce puca! .... Jao onom, te se, tužan, svije Pod korbacem krvomorih plata: Rod mu plače, sreća mu se smije! Jao momku, koji jubi dvije, Jednu vara, drugoj muze zlata: Majka plače, lietera se smije!

jVejj r ij<x t e II rn а., Rodilo vas, zato jeste, Umr'jet ćete, a ja ne ću: Bol'jet pravde vječna jeste, Ja joj palim život-sv'jeću! Sv.jet hram je boštva Veste, Laidi pale srca smeću Vi ste zapret i pomr'jeste A ja umr'jet nikad ne ću! Ugarcima ne će cvilit Suzni soci žaleć travu — Plam ih prži, nesm'je cmilit! Sto ga Srde st'jenam mlavu, Dim će nebo nima krilit, Da ne vide — suzu pravu .... F. Aniteli Rađovani (Andrija Drivaštanin).*) *) Fribodoše moje skromne sonete ništa mane ve6 Dr. Anti Tresiću-Pavioieu, luvatskom pjesniku. Kako mi navika nije, da druge pustim, da od moga „grijeha" trpe, to ovdje otkrivam sitna začetnika prorešetanili soneta. (Ova opaska izostade iz prošlog broja slagarevom nepomnom, zato ostadoše zađna dva soneta bez potpisa. Ured.).