СРЂ

- 415 —

а ostavi poručnika Macdonalđa s ono malo vojnika, te bijahu pod negovom zapovijedi. Tako se Kaboga nađe oslobođen od svakog obzira prama onome, kojega je imao smatrati svojim saveznikom i pomagaeem; ali Dubrovcani izgubiše u Lowenu čejade, koje je donle u prvom redu radilo samo na korist nihova naroda. Među tijem genero Milutinović bi obaviješten od kapetana H6ste-a, da je grad Kotor došao već dotle, da će se predati, i da Crnogorci, koji su učestvovali u onom podsjedanu, hoće da ga zauzmu. Poteće Milutinović s cijelom svojom vojskom u Boku Kotorsku. Kaboga ostade sam na zapovijedi podsjeđana Dubrovnika no ne više kao Dubrovčanin, ne više radi obnovjeha republike. On je izdavao od tada sve naredbe „snagoni ovlaštena" od strane generala austrijskog. Govorio je, da mu je Milutinović naložio, da ne radi drukčije; ali ipak nije nikad tražio da se opravda, e se on tome ikoliko opirao, ni s kojom se je namjerom pokorio toj naredbi, dok je uzdržao naslov „namjesnika republike dubrovačke", i dok je Milutinović i hegova vojska prepustila samijem Dubrovčanima opsjedane Dubrovnika. Vojska austrijska pade pod zidine Hercegnovoga. Vladika crnogorski zatvori vrata od grada, izjavjuj ući, da je on kao genero ruski, u ime vladara cijele Rusije, zauzeo svu pokrajinu Boke Kotorske, i nadodavajući također, da ne idu naprijed, ako ne će da se ogledaju s negovom vojskom. Tad Milutinović potraži razjašnena kod kapetana Hoste-a i otkrije izdaju; otkrije, da dok ga ovaj pozivaše da zauzme Kotor, bješe on već ugovorio predaju s francuskom posadom. HGste dakle odgovori, da će ukrcati artijeriju kotorsku, da će predati onaj grad i tvrgjave komisiji vladinoj, sastav[enoj od dvije savezne pokrajine Kotora i Crne Gore, pa da će za tijem poći na opsjedane Dubrovnika. Vrati se dakle Milutinović na podsjedahe Dubrovnika; no mi mogosmo lijepo opaziti, da mu sada, kad je naučio kako mogu svršiti ustanci, smetaše i ustanak dubrovački. m