СРЂ

— 389 —

IVANKA SHORE — povjesna idila — napisao Dr. Torkvato. Nakon što je svlađao i sa prijestoja zbacio Henrika VI., zavladao je u Engleskoj Eđvard IV. Petnaesti vijek, vijek moralne raskalašenosti, jednakijem je zanosom pozdravio Edvardova osvajana, kao i negove Jubavne pobjede i pustolovine, kojim se strastveno bješe odao, vođen romantičnom svojom ćudi. Ivanka Shore bila je djevojcica elegantne vanštine, mirne ćudi, vesela i odvažna duha, finijeh manira i bogate obite]i. Izvrstan odgoj lijepo je usavršio sve prirodne darove mlade Ivanke. Ona je bila najmilija i najjepša ruža lonđonskoga perivoja. Zbog političkijeh preokreta, nezina negda vrlo bogata obitej spala je gotovo na prosjački štap. Pri nezinijem zarukama nije se na drugo pazilo već na interes i materijalnu korist. Bogati zlatar zatraži jednoga dana nezinu ruku; obitel je bila zadovojna, i ako se je Ivanka tome opirala, jer joj se nije sviđao zaručnik prenagla temperamenta i prostijeh manira. Plemenitome nezinome srcu on nije bio dorasao, niti ga je mogao shvatiti. Ivanlca je ipak morala popustiti pred jačom vojom svojijeh roditeja, koji su nastojali oskvrniti najmiliju slobodu hezinoga srca, — te postati zaručnicom bogatoga zlatara. Već prvi dan zaruka bio je za nezino plemenito srce dan najveće boli i razočarana, a budućnost je uznemirivala mladenačke nezine grudi. — Bila je nesretna. Bol svojega srca dijelila je s nekom svojom rodieom, jedinom, koja ju je znala shvatiti i sažajene prama nome imati; često je zalazila u nezinu kuću, gdje bi se i duže vremena zadržala. Prošlo je šest mjeseca od ženidbenog veza, kada se je Ivanka prvi put u kući svoje rodice srela s Alfredom, mladieem visoka stasa, crnijeh očiju, pronicava uma i ugodnijeh načina, Negova mila i nežna riječ bila je kadra lako ustalasati i najosjet|ivije djevičanske grudi. Alfredovu pogledu nije izbjegla divna Ivančina pojava. Upoznao je nezino žalosno stane, znao