СРЂ

— 596 —

odma razoružana i zatvorena. Narod vas s reda pograbi oružje, sastavi narodnu stražu, koju porazdijeli po tvrđavama, pošto začavlaše topove i razoružaše straže. 1 ) Zatim vrli narodnaci razviše na placi stijeg dubrovački, uz sveopće pjeskane i povike zivio nebrojenog puka. General francuski bio je opko}en od gomile svijeta pred divonom (carinarnicom), i to ga prisili da se preda; ali nije se nigda nadao da će stvar uzeti takvoga malia. Ali, što ne može da učini u narodu odanu slobodi narodno oduševjene? Aledu tim na placi i na zidovima vijaše se zastava repubUke, i vas se puk okiti republikanskim pantjikama. Budni pukovnik knez Natali, komu nigda ne izbježe nikakva mjera korisna po interese i sjaj republike, opazi sa visova ovu iznenadnu promjenu te poleti sa svojom vojskom na vrata gradska, e da bi ili on pivi zauzeo. Vlastela ne bijaliu još preuzela u cjelosti ugled i pređašni utjecaj nad pukom dubrovačkijem naklonenim više na demokraciju, a da bi mogli slobodno primiti u grad kneza Natali s Brgaćanima i Zupjanima koje je on predvođio. Pjačkane predgrađa zadavaše stralia građanima, da se ustaše ne podadu ekcesima raspuštenosti i plačkana i unutar zidina gradskijeh. Pa ipak nijesu se imali čega bojati! Bi dakle samo dopušteno knezu Sabu Đorđi, načelniku gradskome, i knezu Bozdari, da pregovaraju s Natali-jem; ali među tim stojaliu zatvorena vrata od grada i od Ploča, čije kjuče držaše gospodin Krstica. Marku Marinoviću, koji se odlikovao 2 ) u pučkoj pobuni u gradu, bi

') Marko Marinović sa dva kovaca i tri seoska vojnika dubrovačka kreno se prvi na kaštio od Mula , g'dje, razoružavši one vojnike koje nađe, dađe začavlati topove. Odatle pode kao oficir su deset vojnika na stražarnicu od Ploča, i zauzme tvrđu Revelin, naperivši topove put puta od Ploča. Gradski zapovjeđnik, neki Nardi, bio je prvi napadnut u toj pobuni, da mu otmu kluče od grada. ') Junaštva neg'ova za dugo se veličalm. Marin Zlatarič, Pubrovčanin, svećenik dalmatinski Miho Karaman proslaviše ga stilio\*ima talijanskim i slovinskim. Malo stiliova — tako mu pisaše prvi posvećujući mu ili dne 20 februara 1814 — ali nadahnutih rodolublem donosim Vam, da Vam izrazim rodolubno priznaiie za nesumnive og'lede, koje ^ i dadoste onoga dana na časnomu polu, svoje hrabrosti, revnosti i domovinske lubavi u obrani naše slobode, kad ni sam svoj život ne šteđaste, da nas oslobodite naših muka."