СРЂ

— 804 —

G R U Ž. Topogralično-povjesničke biješke. — VICE flDflrtOVIĆ. VIII. (Kraj). Bilo bi sad na redu da nastavimo glavnom cestom do današne granice Gruža, biva do Boninova; ali pravo je, da se časom svrnemo opet put Lapada, te da svratimo u maticu sv. Arhanđela Mihajla. Put je donekle ravan i vijuga se pokraj desne obale, onda ide postepeno uzbrdice kroz maslinatu i vrtove, dok se napokon između visokijeh čempresa ugleda u tihom, najromantienijem položaju, starinska crkva, uz koju počivaju vjeeni san, vec'im dijelom, članovi najuglednijih vlasteoskijeli porodica (Bozdarica, Đorđića, Pucića, Gundulića, Natalića, it. d.) Starinske ploce lapadskog grobišta to su listovi, na kojijem se čita dobra čest dubrovačke kulturne povjesti, te srce, koje osjeća za svoj narod, ne može da ostane hladnokrvno pred onijem, ako i skromnijem, spomenicima, što su za svakog Dubrovčanina ono, što je Panteon za Rimjane, a Santa Croce u Firenci za sve Italijance. Ovdje ti se i nehotice nameću oni Foscolovi stihovi: A egregi cose il forte animo aceendono Le urne de'forti e bella B santa fanno al peregrin la terra Che le ricetta. Putniče, ако se ovdje desiš, ponizi oholo čelo, promisli da sve na svijetu prolazi i onim, te pod tvojijem nogama tu počivaju, zavapi: „Vječna Vam pamet!" Stara crkva ima svoj potrijemak; ali toliko crkva, koliko i parohijalna kuća, koja je tik do ne, nalaze se danas u posve lošem stanu. Još se 1854. god. o tom radilo, da se gruška matica prenese na zgodnije mjesto; no, reg bi, da će se do brzo i tomu doskočiti, te da će se nova crkva sa stanom za paroha podići na prikladnijem mjestu. Slika, koja resi glavni otar, djelo je palermskog umjetnika Carmela, koji je malo prije pada republike živio u Dubrovniku,