СРЂ

- 838 —

teatra. Nije bilo vidjeti žive duše. Samo jedna svjećica kroz svodove suprotnog ulaza, put Sv. Klementa; samo čas po g'luha buka kotača davaše slab znak dalekog života. Cortis se nasloni na jedan krnatak carskog podija, u sjeni. Očajni muk, ogromne sivkaste i crne ruševine pričinahu mu se kao kakav ugašeni krater na mjesecu, usred onih mrtvih gora, u smrknuće. S ovim žalosnim snom vraćaše se lice, glas Jelenin. Dakle ona bijaše na drugom planetu? Baš u vijeke ne će biti negova"? Srce poče tući, tući. Pritište grudi rukama, bojeći se da se ne raspe. Bože, Bože, što je ovo poništene duha, što je ovaj val koji se pene gore gore gore do grla, do lica, tako sladak, tako gorak, tako jak"? On, Cortis, da plače"? Okrete se drevnom kamenu, i prisloni čelo. Malo časaka docnije bane roj čeladi u arenu, zaustavi se na ulazu sa riječima: — Oh! Beautifull Wonderful! Cortis se udali. 8 itxlijanskog preveo Arsen Wenzelides.