СРЂ

— 867 —

žena odbježe u đrugo selo, dijete umre. Pomiri se sa svojom sudbinom i stade da radi samac. Nagovaranem općine pomiri se sa ženom, koja ga pokrade i htjede da uteče. Nemu se smrče i kidisa nožem na nu. Sud ga osudi na robiju, iz koje izađe slab i iznuren. Lički Leseps je „nesrećne ruke" kao i negov francuski imenak. Razložena negova o shvatanu dužnosti i života, na svom su mjestu. On je također i nešto naučio. Zna četiri jezika; bio je „u svijetu". Nije on onaj palanački ili sejački tip, koji se vrati iz svijeta u uskim pantalonima, sa zlatnim sahatom, debelom zlatnom verigom, pun prstenova, kakovih svaki dan sretamo. Ne, Leseps je dobar, savjestan radnik i pametan čovjek. Budisavlević voli da slika poroke i mahne, i to negovo slikane je veoma vjerno i istinito a prožeto tendencijom moralnom. U ovoj priči on opisuje još i pijanstvo, terevenku, i to među ženama. Selanke se jedna drugoj tuže kako im muževi malo šaju iz Amerike: „Jedva, drugo moja, skucaš za ovu kaplicu, da održiš ovo malo još života." Tako opisuje on. Ili opisuje lijepu i mladu se]akinu koja se srušila pijana. „Сгпа joj se kosa rasplela i razbašurila. Mahala je rukom, udarala se po razdrjanim prsima i dozivala (onako izvan sebe) pojedine kirijaše i pisara. Od nekud doletio lijep i punačak mališan od nekijeh četir-pet godina, stao joj celo glave, plakao i dozivao iz svega glasa: majko, o majko!" Crna slika, koju ne volimo nikako. U priči Kirijas Kalinić opisuje nam pisac živo jednog kirijaša, veoma dobra srca. Bila je zima, vijala je gusta snježana mećava. Na putu srete jedno siroto djevojče, u pola smrznuto i odrpano. To je jedna sirotica koja ide kući. Kaliniću se ražali i primi je do sebe u kola. Vjetar povija poderanom suknicom oko rie i okrajkom mokra joj rupca udari u Исе." Kirijaš dobra srca prikrije je dobro. Mi već čekamo nesreću. I eto je, kola okrenu niza stranu u strminu, prečag popusti. Videći se u pogibli Kalinić, da spasi dijete, baci ga iz kola; ono zavrišta ali ostade u životu. Kalinića kola pregaze. • Priča Snze, to vam je opis jednoga selaka koji ne voli svoju poštenu i lijepu ženu jer je bez djece. On se daje na bećarski život. Omrzje mu i kuća i žena. Dok mu jednog dana