СРЂ

— 870 -

menutom, a pod naslovima „О životu i djelima Đorđa Ferića" (Della vita e delle opere di Mons. Giorgio Ferrich. 1824) i „О slavnim Toskancima koji su u razna vremena bili u Dubrovniku" (Degii illustri Toscani stati in diversi tempi a Ragusa, 1828), napisao je do sad najbolu i najpotpuniju biograflju i oejemi djela našega latinskog pjesnika, i mi smatramo da ćemo najbole učiniti ako, mjesto svakog prikaza Pirovih djela, donesemo u svomu listu ovaj interesantni sastav Kersin, koji preporučujemo stručnije obrazovanim čitaocima. Latinske pjesme koje se u sastavu navode, izostavili smo. * * * Naše članke Dvostota obletnica osnovana grada Petrograda od S. D. O., i Kniževno odjelene na zemalskoj izložbi u Srbiji od Viatora preštampali su iz „Srđa" izvjesni listovi na strani. Prvi je preštampan u „Slavenskoj Misli" a drugi u ..Beogradskim Novinama". * * # Soadbeni i pogrebni obiiaji na selu u gornoj Hercegovini od Tome Bratića. — Sjem Vukovili biježaka, u nas je malo, veoma malo spisa o svadbenim običajima: o pogrebnim, uopšte nimalo. Tek u potone doba izađoše na vidjelo krasni prilozi L. Grdića-Bjelokosića, A. I. Carića, I. Klarića i dr. A bosansko-hercegovački običaji još su primamlivi, i ako su poslije okupacije izgubili mnogo štošta od svoga primitivnoga sjaja i značajnosti, vaja da radi zaziraiia i zajedjivih poruga kulturtragera. U ovoj knižici, učevni pisac g. Bratić opisuje običaje iz gorne Hercegovine, biva kotara: Nevesiria, Gackog i Bileće. U dijelu „svadbeni običaji" krasni su opisi zagiedaria i prošiie, ugovoi'a i svadbe, prinosa i pojevačine, odbjeglice i otmine, pohoda i prvotoča, gataria i namirivaria bračnih nesuglasica, a divno je i ono riekoliko pjesama i pripjevaka. I nas, na garištu obamrle slave, ti običaji sila interesuju, jer u riima nalazimo veliku sličnost s običajima naših sejaka. Nije uzalud ono češće pomiriarie naših hroničara: „Dođe đosta naroda u Dubrovnik sa svojim imariem, iz Bosne" (vense assai giente in Raguxa con suo auere de parte de Bosna) iz onog vremena, kad su posjeđrii pasovi solinskih i epidavarskih dosejenika, romanske krvi, otvarali kapije svojih dvorova Srbima današrie Herceg-Bosne. Pa to su spomeni pređašrie obilatosti u onim niskim, čađavim potlehušicama, „bijelim dvorovima" naše pjesme, gdje je narod stvarao sitne epe, vrijedne da stanu poredom uz Homerove epopeje. U nastajnim vremenima, kad rad naše začmale omladine ne bude sve i svja potpis s prikrpom „stud. phil." jali „stud. iur."; kad se epitet „akademski" ne bude isticao samo u salonskim zborovima, na igrankama i u zdravicama, što samo za čas oduševjuju: no kad naša omladina, raskrstivši se sa zazirariem od prostog naroda, pođe tragom Vukovih učenika, možda će kogođ od amo uporediti te običaje s našim. Resultat uporede, bez sumrie, pokazaće narodrie jedinstvo, koje sve preprijeke ne mog'oše zbrisati. P. K. * * * Rjeinici. Izišla je i druga sveaka „Francusho-srpskog Rjetnika" N astasa Petrovića, u preradi Bogdana Popo vića, profesora V. Skole u Biogradu. 'Time je završena ova vrlo potrebita ručna kriiga koju preporučujemo sva-