СРЂ

- 875 -

će pred nim biti zaboravjen Hristov učenik, koji se s potpunim pouzđanem i vjerom na nega oslonio? Neka se hrišćanin nigda ne boji, neka vavijek misli i živo osjeća da mu je Bog otac, da je Bog tvrda i mogućna obrana onijem što se uzdaju u nega. Za to ćeš ti od danas, sine moj, kad uzbudeš čuti vrapce žuberiti po stablima i handračama, podignuti misao i srce ocu svojega duha: Bogu. Nigda se među tobom i him ne umetnuo oblak sunme! Ne dvoumiš o meni, ocu tvojega tijela; kako bi dakle ti mogao dvoumiti o Bogu, ocu našijeh duhova, koji iz negova naručja silaze, i opet k nemu uzlaze? Ako ti ne dvoumiš o meni čovjeku, koga u jedan trenutak može nestati, koga najlakši ćuh smrti sa zemje može ponijeti, kako bi ti dvoumio 0 Bogu, koji se ne mijena, ne dospijeva? O svačemu dvoumi, ali ne o nemu! Dvoumi o svjetlosti, o svojijem očima, ali ne o hemu! Dvoumi o strijeli koja s neba pada i pravo pogađa, ali ne o Bogu, ocu tvojega duha! — Caća, odgovori sin, ti si u mojoj pameti udružio vrapca s vjerom u Boga. Blagodarim ti, ćaća, od danas u naprijed one će me živahne i smione ptičice učiti, one će mi sa drveća i sa streha našijeh kuća govoriti: „Ne boj se, ti si boji od mnogo „vrabaca; ako ni jedan od nas ne može pasti na zemju bez „оса nebeskoga: što se može tebi dogoditi bez boga, oca tvo,,ga? Ako mi, malene ptičice, nijesmo pred Bogom zabo„ravlene, zašto ti misliš da si, ili da možeš biti zaboravjen „pred nim? " Deder, ćaća, slijedi, i kaži mi što je još Hristos rekao o pticama. — Ima još nešto drugo, odgovori mu otac, što muči ]udi 1 u pameti i u srcu. Ovo ti još nijesi okušao, jer se u opće za ovo ne zna u mladosti. Govorim da ti ovo još nijesi okušao, zašto ja mislim kako ću ti dati ono što ti je potrebito. Ali nakon moje smrti mora da tvoja vjera bude velika, jer ćeš onda misliti šta ćeš jesti, šta ćeš piti i što ćeš oblačiti. Onda ćeš se brinuti za sjutra Nemir je, muka je ova misao, ova briga. Kad bi ti sada u svojoj nevještini mogao vidjeti i shvatiti ovo, o čemu ti govorim, razumio bi zašto su svi Judi sa svojom pameću, sa svojijem mislima u danu koji nije svanuo, koji za mnoge i mnoge ne će svanuti. Svi se brinu za sjutra. Usiono vlada nad nima sjutrašni dan, koji još nije. l^udi ne uživaju