СРЂ

— 903 —

Ро selima је gledao da se razumno vodi ratarstvo, a za to je izabrao djecu najsiromašnijih mužika. Kako je radio, sve mu je na cvijeću pjevalo, jer je on dijelio najbo^e sjeme i napućivao je težaka kako će raditi. Na svome velikom imanu imao je dosta radnika, pa im je plaćao pošteno nadnicu, a o mladom bi letu razdijelio suvišak Jetine između sebe i radničkijeh porodica. I tako je negovo imane postalo uzorno, jer su radnici radili kao za sebe. Suvišna mu je bila polača u gradu, jer toliko ne treba jednom čovjeku, pa će odrediti, da tu bude golemo sirotište, te će u nemu najpošteniji zanatlije napućivati djecu u zanatima i u dobru ponašanu, kako će i oni jednom postati odlični i korisni građani. .. Narod je blagosijao i u zvijezde kovao mladog episkopa, koji je dao do zadneg zalogaja, a da se narod izobrazi i da postane radišan, jer pravi rad samo vodi do kreposti i savršenstva. —• „Ко radi, vazda bi govorio, taj moli." I htio je, da radom Judi postanu jednaki, kaonuti što sunce svakoga grije, pa je grehota, da se jedan drugome nameće, jer su nametnice najgore životine i biline. On je htio djelom srušiti predrasude kasta, htio je izjednaciti Jude poštenijem radom, a tako da pride u istinu carstvo božje i mir u svijetu .. . To su ludi rđava srca naopako razumjeli i kazali, da sije nezdravu nauku, a da se pomete društveni red. Kasta je blagorodnijeh i visokijeh sveštenika još daje išla, biva da je daleko zašao, dapace da propovijeda evanđeosku jednakost i približene carstvu božjemu poštenijem radom. Proglasiše ga visoki krugovi buntovnikom: neprijatejem cara, države i zem]e... i zatoeiše ga s Dmitrom Ivanovićem daleko na sjever, kod Tobolskog, medu vječni led, a da okaje za života veliki grijeh ... Ubijao je on i prijatej mu kunice i ostalu zvjerad, a da ne skapa od gladi, te da pomogne i u svojoj nevoji još gorijem nevojnicima od sebe ...