СРЂ

— 1152

Nos campi, collesque vocant, đivaeque virenti quae fronde atque ornant flore nitente cajsut. Non tamen has nimium mirabimur. Est dea nobis, quae decorat flores, non petit inde decus".') Boškovic se silno zanimao za uspomene rimskoga i grčkoga narođa, poliodio je sva važnija mjesta, koja su nekada igrala veliku ulogu u povjesnici tih naroda i nastojao je u stihovima opisati nihovu slavu. Udubao se u nihovu prošlost, izučio nihovu prosvjetu i usvojio onu eleganciju, prozirnost i tančinu ukusa, kojom su se odlikovali stari klasici grčkoga i rimskoga naroda. Punijem ga pravom C. Cantu ubraja među najboje latiniste onoga vremena: „Dubrovnik, sveđ na glasu radi latinista, dade Benedikta Stay, Karla Nocetti, Boškovića, koji su u pjesme složili filosofiju Kartesijevu i Ne\vtonovu, dugu, sjevernu svjetlost i pomrcane; Brnu Zamanu, koji je preveo Odiseju, Hesioda i drugo; Rajmunda Kunića koji je dao mučan i cist prijevod latinski Ilijade: vrlo dobar čovjek, koji oduševjavaše omladinu i zajedno s nom pleskaše i plakaše." 2 ) Uz latinsku i talijansku muzu, Bošković se nije tuđio ni od svoje materinske pjesme. Sumhalo se za duje vremena, je li šta napisao u pjesmi na svome jeziku. Ivan Kukujević Sakcinski, otrag nekoliko godina, bio je došao i u Dubrovnik, da potraži nalazi li se zbija kakvo Boškovićevo djelo — bilo u pjesmi ili u prozi — i na našem jeziku. I zbija, pošlo mu je za rukom naći među rukopisima negova brata Petra jednu Boškovićevu pjesmu, u slavu neoskvrnenoga začeća. Pjesma ima 81 kiticu, sastavjena je u osmercu, najmilijem stihu dubrovačkijeh pjesnika. Evo samo prvili 12 kitica na ogled:

*) S bogom vale morski, granati korali, kamenice i okretne jegule i stado lušturastih riba. Zdravo bile Nerejide ! Zdravo Tetida s Doridom! Ne ugađa onaj val koji blag teče vodama; nas zovu pola i brežulci i božice koje zelenim lišćem i sjajnim cvijetom kite glavu. Ipak ne ćemo im se odviše điviti, jer mi imamo božicu koja kiti cvijeće a ne traži nakita od liih. 4 ) Storia univer. tom. VI. p. 382.