СРЂ

— 29 —

Jelena se začudi što joj stric uzima tu stvar s nekom relativnom mirnoćom. — Ali пагђЦ idem, znaš, гебе ona. — Oh dosta je! usklikne konte. Svrši! Uvjet je, razumije se dobro, da pođe sam. — Ali ne, ali ne, striče! -— Ali jest, ali jest, sam, sasvim sam! — Ali oprosti, striče! — Oh, гебе on razjaren, ko ima znati ako ne ja? Ko je magarac što plaća ako li ne ja? Jeleni stade dah; sva joj krv navrije u srce. Pogleda svoga strica raskolačenim očima, pritiskajući ruke na grudi, ne govoreći ni riječi. Mislila je da je ponudu izvojštio Clenezzi i da potječe od predsjedništva Senata, od vlade. — Ne ću biti dovojno razjasnio, nastavi konte. Ne ću biti dovojno razjasnio onome magarcu odvjetniku, ali pusti mene. Nije ništa ugjavjeno do sada. Budi mirna jer će uvjeti biti jasni. Jelena zagrli strica u naprasnom nastupu [ubavi i straha, i stade ga jubiti. — Ne, ne, ne, reče ona u pečali. Ne, ne, ne idem, ne govori ništa! Hvala ti, oh hvala ti! Varala sam te, da vidim hoćeš li se ganuti, hoćeš li ga ti spasti, hoćeš li mu prištedjeti Ameriku. Bila sam luda, striče, bila sam nepravedna! Ide sam, znaš, ide sam. Ne treba govoriti ništa. Hvala ti, striče! I cjelivaše ga još, milovaše ga strastveno, smješkaše mu se sa smrtnom tegobom u srcu. Ako se izda, ako časkom pogriješi u svojoj glumačkoj ulozi, mogla bi ubiti svoga muža, ostati slobodna. Bijaše to strahovita stvar! — Da nijesam ja rekao jasno, odvjetniku, promrmja konte, da mora otputovati sam? Moglo bi biti. Glava mi je bila tako smetena od putovana, od Cortisovice, od — Ne, ne, presječe ga Jelena. Rekao si mu, rekao si mu. Ide sam; ja sam te varala. — Ali čuj me, usklikne Lao, kad bi mu ko drugi htio isplatiti dugove, je li zasluživala, ova Amerika, da mu ih isplatimo mi? Clenezzi ti je lijepo kazao da ima bruke; posla za