СРЂ

— 251 —

Stvar se ipak još držala tajnom; samo najintimniji nihovi prijateli, kao obitej Vlaha Držiea, znali su za to. Ovijem se zarukama osobito veselio O. Serafin Katulić, malobraćanin; veselilo ga je, što će hegov nećak stupiti u svezu s tako plemenitom porođicom, a izbor je bio dobar i s materijalnoga gledišta, jer prije ili poshje Lene će naslijediti imetak bogatoga strica u Mlecima. * * * Lijep je i vedar dan; priroda drhće u zvučnoj harmoniji jesenskog jutra. Sunce |ubi zlatnim tracima romantični vrhunac Petke, odsijeva o morsku površinu i prodire kroz zelenkastu dubinu mora. Cijela priroda zamamjena je lazurnim nebom, svježim zrakom, u kome lebdi balsam i dah jutarne morske magle. Oko osam ura u jutro otvoriše se vrata Ohmučevićeve kuće u Lapadu, a Lene izađe s molitvenikom u jednoj ruci, s kitom cvijeća u drugoj, i uputi se da će u grad. Naokolo bilo je sve mirno, jedino se razabiralo dozivane |udi na gruškome škaru i cvrkutane ptičica; a blagi vjetrić strujio je s mora i nosio opojni miris bajne primorske prirode. Lene se nije nikamo obazirala, već zamišjena hodila naprijed. Upravo joj pred graskijem vratima zazvoni misa, i ona će kroz dona vrata u Malu Braću. Cvijeće stavi na otar sv. Antuna, prekrsti se i klekne na najbližu klupu. Nakon malo zvonce na vratima od sakristije javi da misa počine, a 0. Serafin u misnoj odori izađe na glavni otar da očita misu. U crkvi je bilo jedno desetak osoba. Lene se iz dna duše Bogu molila, nije niti oka s molitvenika makla, samo pri svrsi mise izvadi kraliješ i stade moliti krunicu. Pomisao, da bi joj se Pijerko mogao osvetiti, mučila je. Roditejima nije ništa kazala, da ih ne uzruja; Ivan bi planuo gnevom, i nemu je dakle krila. A opet je promišjala, da bi bilo dobro i s kime se posavjetovati. Ne ostaje joj drugo, nego se povjeriti mudroj riječi O. Serafina Katulića; zato je danas i došla u grad. Misa je svršila. 0. Serafin svukao je sa sebe misne odore i dovršio zahvalne molitve, a Lene će polagano u sakristiju.