СРЂ

— 245 —

„Sada sam dobro došao kontu Andru radi Vasosa, a prijc mi radi toga oduzeo zapovjedništvo „Durka". Sigurno on misli da će radi mene još koji put „Štit" prenijeti rusku vojsku u Port-Arthur za vrijeme ovog kineškog virvara. Konte Krsto nije mi uzalud pisao da je konte Perinović kupio sedam karata „Štita", jer je računao stalno na mene, kada to obaznam, radi Slavje. I doista da me nije strah, da bih Slavju morao za uvijek prekrižit, ako se ne primim zapovjedništva „Stita", mogao bi me konte Andro Perinović molit kao Boga, a ja taman mače skapao od gladi jer nigdje zasluge, opet se ne bih primio toga unosnog mjesta. Ali radi ne primio sam se!" u sebi govaraše kapetan Niko Sokolović uzdahnuv pri zadnoj pomisli uzdahom čovjeka, kojemu je ponos sve. Na oko sjetan, kapetan se Sokolović razvedri čim opazi na prozoru Slavju, koja mu maramom izmed pitara s fuksijom dade znak da je primila poslato joj pismo po sluzi Rakiti, pa da će odmah doći gore u baštinu kod nega. * * *

— Pisaću ti iz Port-Saida, Adena, Kolomba, Singapora i Honkonga, gdje ćemo se zaustavjati, da „Stit" snabdijem kamenim ugjenom. Ali hoćeš li da tebi adresujem pisma, ili kao prije da ih šajem na majku mi, a ona da ti ih uruei po Rakiti? — govoraše kapetan Niko Sokolović Slavji Perinović. — Kako te voja, Niko. Znaš, šjor Spiro listonoša, kad ima što za mene, uvijek uradi tako da mi pismo đođe u ruke neopaženo od oca mi. Nego bo|e da šaješ majci, jer Rakitu i tako svaki dan ša]erno da što kupi u Vinturina; pa se može usput svratit kod majke ti. Tako ću i obaznati kako ti je starica, jer kada nastupe kiše kod nas, ti znaš da se ne vidimo po mjesec dana. " A kad ćeš, ako Bog da, prispjet u Vladivostok ? — Iz Odese po prilici u četrdeset i pet dana, a ali ne nastavi, jer u to banu Rakita sva usopjena i reče Slavji: — Konteša Nina Vas zove. Noj je na um palo da pere četicom i sapunicom zlato. Svaki komad prije pomii'iše. Bože joj ne upiši u grijeh, kao da zlato može smrđet. Pa kad nije našla, znate, onu pribodaču „Мога" s bri}antom u glavi, što