СРЂ

— 516 -

HISTORTČKO OBJAŠNENE stihova 140-142 Raja XIX. Božanstvene Komedije Dante-ove.') — Vit. Brunelli. — (3) Iz ovijeh dokumenata ne izlazi, da je Uroš Milutin patvarao mletački novac, jer se u tijem dokumentima on nigdje ne spomine, nego zakjučuje se samo, da je Republika Mlctačka imala posla sa srpskijem grošima od 1282. do 1316. g. Uroša Milutina zato imenuju komentatori, jer nijesu onda znali za drugoga vladaoca srpskoga, ne poznajući ni novčane ustanove srpske, ni to, da je zajedno s Urošem od 1272. do 1316. krajevao brat negov Stefan Dragutin Srijemski. Ali prije nego utvrdimo, koji je od ove dvojice bio kra| kojega je Dante podrazumijevao, treba razbistriti, da li se ovdje tiče patvarana i falsifikovana mletačkoga novca. U prvome dokumentu cita se: denarios regis Rnssie contrafactos nostris Venetis grossis, t. j. novac raškoga kraja patvoren prema našem, a ne naš novac patvoren od kraja raškoga; a u Capitulare dei massari još jasnije: novac učinen nalik našega novca, nekovan u Mlecima, to jest, ne novac mletački, kovan u Mlecinia, nego tuđ novac, kovan u inostranstvu, nalik mletačkoga. Sada neka se obrati pažiia na kazne, pod koje su potpadali oni, koji su imali toga novca: incizija (probušene) novca, gubitak od 10"/», predavane na ceku, gdje se primao za 11 lira i 5 solada, to jest 28 dinara za groš, na mjesto 32, koliko je vrijedio groš mletački. Odatle se vidi, da je vlada htjela, da istisne iz tečaja u svojijem zemjama srpski novac, koji je u kalupu imitovao mletački, dajući u naknadu onijem, koji su imali taj novac, negovu vrijednost, da ne bi neoprezniji primali ga kao mletački, ili ga držali po vrijednosti ravnim mletačkom novcu, koji je bio za cijelo i smjese i težine boje. Jer da se ticalo falsifikovana mletačkoga novca, zakonodavac bi upotrijebio riječ falsare, kao na pr. u ovijem odredbama: Promiss. Malef. cap. 20. Item statuimus ut si quis sigillum nostrum aut salis falsaverit aut nostre monete falsator extiterit i t. d. Promissione ducale: Et si aliquis monetam falsaverit i