СРЂ

— 541 —

Da ne bješe nalik mome ocu, Kad je spavo, ja to šćah obršit. —') Moj supruže! [Ulazi dole Mekbet]. Mekbet. Svršeno je djelo. N'jesi'l' kakog rogobora čula? Laolij Mekbet. Јбј zahuko, a šturak začičo. A ti n'jesi prozborio? Mekbet. Kada? Ladij Mekbet. Sađa. Mekbet. Ivad sam sišo? Ladij Mekbet. Jeste. Mekbet. Pocuj! Ko tu leži u drugoj klijeti? Lady Mekbet. Danelbene. Mekbet. To je tužan prizor! Lady Mekbet. Lude misli, reći: tužan prizor!-) Mekbet. Jedan od nih u snu prasnu u sm'jeh; Drugi opet povika: ubojstvo! E no jedan probudi drugoga. 3 ) A ja stadoh i slušah. No oni Tad pričeše moliti se Bogu I opeta okrenuše spati. L^adj Mekbct. Obojica tu zajedno leže. 'j Za enđo je, kako može takav esprit fort, kao što je ladij Mekbet, uzmaknuti da ne ubije Denkena samo za to, jer slici ne ocu. Ipak je to sasvijem prilično. Jer i ako je častolilepje podu.šilo u lioj svako čustvo prema sadašnemu prijedmetu, ali sličnost ovoga prošlome prijedmetu, što je ona od djetinstva s počitanem promatrala, dava za čas oduška čustvima milosrđa i čovječnosti, što su u noj uvriježeni. — Istu priliku i zgodu imamo u Stacijevoj „Tebajidi" : Ut vero Alcimeden etiamnum in murmure truncos Ferre patris rnltus, et egentem sanguinis ensem Conspexi, riguere comae, atque in viseera saevus liorror iit. ') Evo kako je u Ruskonija ovaj stili, što je u mene doslovce preveden: Disperdi le tristi immagini, i folli pensieri discaccia. 3 ) That they did гоаке each other (tako da oni probudiše jedan drugoga) nije sasvijem tačno: tmd sie fuhreti auf, kao što nije ni: si svegliarono cosi entrambi.