СРЂ

- 549 -

— Preporučio mi je, гебе fratar, da te pazim i da ti ništa ne buđe faliti. Pijerko malo po malo primiri se, робе iz sobe izlaziti i u crkvu hoditi. Jednoga jutra slueajno se namjeri u klaustru na grob benediktinca, vlastelina Bazilija Ranine. Neka neiskazana sladost proli mu se u taj čas dušom. Osjetio je, da je došao na mjesto utjehe i mira, na vir pravoga kršćanskoga zadovojstva, zaslađena nadom i blagošću. U ekstazi zagledao se u Raninin grob, i dok je očima u n pijio, misao mu je oživjela sliku onoga kreposnoga vlastelina Sjeti se svih negovili muka, hegove lubavi, negove snoshvosti i mirnoće u svim olujama, o koje se vrline slomiše sve mune zlobe i zavisti, kao zubovi bijesna psa o tvrd kamen. Spusti se ničice na onaj grob, stade cjeli- џ ^ vati studenu ploču, a na oči mu navriješe slatke suze. Pred negovom dušom stajala je prikaza onoga dobroga vlastelina, kao '% 'o da je iz groba ustala, te ga jubeznim pogledom promatra i %%% ■*> širi ruke da ulije u negovo srce blagi mir svoje duše. Učini mu se, kao da mu u mrtvoj tišini upravja riječi: „Slijedimene ^ i bićeš sretan". Dugo je klečao na tome grobu, a ^govu dušu slijevao se sve to više mir i zadovojstvo. Ti novT^o^pćaji % ^ 1 uliše u negovo srce nenadnu jakost, i on pojubi sl^id^n^p'feču, л ^ diže se, i istoga jutra pođe u grad, obiđe majčin^gi^bjgj.i^di^'^ o,. ^ %• * svoje poslove i vrati se opet nakon malo dgifjir^v? ® Ф ( ®, s tvrdom odlukom da stupi u red benedektirjtać^u ® Što je naumio, to je i izvršio. Pučanb гШе^ %. % jer su ga zapamtili iz negova privatna , ^a^ ^ ^ nijesu za nim plakala, jer su ga pam£ilš^pg"Žlu^i$g®Vij&Ćag,\Žg iz senata. ® %%\ - O CV Ф ^ _ O CD ^ ' , Г

©

r - O - л V rrj л 0 g %%> # «4 * & 53 % *t - <*» П % % л * t & ^ ^ ?• S o J0u o o 'd' - u 1 л $ * * ® £=£' % % (Џ ^ ^ ® ^ | ^ * , tИV °Л' г*\% џ ?*%*■ и«i* % i * ? * <p -Л у ^ r/i< O e^* % 3 %%% s