СРЂ

— 558 —

58. Hrabren vitez bješe s riome, Vojevođa glasovitd, Koji slavom viteškome Svud slavjaše po svem sviti. III. Pjev, Taj vojevoda bješe vojnicki časnik, koji je dolazio iz Napufa kao dubrovacki najmjeni glavni zapovjcdniJc sve vojske dubrovacke s platom od 50 talijera*) na mjesec, a imao je službeni naslov: Sergente maggiore. Vijeće mojenijeh bilo je odlucilo 11. jula, na prijedlog konta Karla Iveje ot Tuhe]a, da ga primi u tu službu. Taj sergente maggiore bješe po imenu Paolo Morgone ili Morgono, a ne Mangione, kako kaže Skurla u „Dubr. Pon." 0 nemu i o napujskom potkraju pjeva Palmotić: 63. Netom prid grad s splavi dođe Gdje obećava svoje vlasti 65, Vr'jedni vitez i smioni, Blago, oružje, bojne plavi, Oneas s družbom svojom pođe Samo da se s malom časti Gospodi se da pokloni. Grad Dubrovnik ne ostavi. 64. Prikaza im što pisaše Bjehu od prv'jeh dana nemu, Ban šj)ajiskoga mješte krala, Kad zla trešiia sve razvali, L'jepu krunu ki vladaše Prijateju кб svojemu, Partenopsk'jeh od zemala; List gospoda napisali, 67. Na nesrećnu moleć zgodu, Da im pomoć bude dati, I da pošle vojevodu, Ki će oružje nih vladati. III. Pj. Dubrovcani zamoliše za pomoć i kraja španolskog i republiku Genovsku i kraja francuskoga Luja XVI. i cara Leopolda I., te pjesnik „Dubrovnika Ponov].ena £r stav|a u usta Đamaniću, kad govori u vijeću: 44. Pak krajevsk'jem sv'jem krunami Moleći ih, da se budu 45. Pisaćemo po svem sv'jetu Našoj tuzi smilovati, Zlo koje se zgođi nami I u smrtnom da nam trudu I nesreću straliovitu: Ku god pomoć budu dati. 46, Ter krajevim sv'jem pisaše Kako bjehu odredili I. Pjev. Špaiiski se kra| odazove, republika Glenovska također, tako da od ne dobiju nekoliko tisuća zlatnijeh dukata u ime dvadesetgodišneg doliotka glavnoga, što je naša vlada imala ondje; taj dvadesetgodišni dohodak bješe plaćen unaprijeda i *) Talijer je đubrovacki vrijedio dukat i рб.