СРЂ

— 560 -

80. А puk vika sa sve strane:

^rosti nami sve krivine, Cuj molitve naše izbrane,

Smiluj nam se, Gospodine!

Urnebes je po sve kraje, 84. I ogiiene puške grme; Gora odg'ovor od svud daje, I klisure ječe strme.

82. Gospoda ih sadružuju I goruće sv'jeće nose:

Cvil u srcu grešnu cuju, I s nebesa milos prose.

Još sred buke tr'jeskovite 85. ^iumbarda se glas razdira, Cim pucaju strahovite Sa svih tvrđa, sa svih mira.

83. Udarajuć oda svudi

Bubni, glumci i svirale; I sve što je žena i ludi Daju Višjiem svete hvale.

Nu čim tako poprođoše 86. Svet'jem moćim' pun'jem dika, U manastir ulegoše Od svetoga Dominika. I. Pjev.

Zatijem pjesnik pripovijeda o velikoj misi u toj crkvi i da su ostavjene moći u mjestu prepravjenu i zatvorene pod tri kjuča, koja uzeše tri blagajnika (i prokuratora sv. Marije), svak po jednoga. Između pobožnijeh obreda za isprosene Božjega milosrđa vijeće mojenijeh odredi, da se obavja svake nedjeje litija od crkve Naviještena u vratima odPloča, kojajetada služila mje šte stone crkve, okolo Luže i crkve sv. Vlaha; na te litije morali su dolaziti svi svećenici, bratstva, vlastela i gractani; osim toga svake nedjeje imao je stati izložen Presveti. Za kaluđerice pako, koje su bile pobjegle u Jakin, vijeće mojenijeh odredi prevremeno samostan franevački u Stonu i dade ga ponapraviti, te pošaje plemića da ih dovede iz Jakina. Ovako se zapocme novo zidane grada god. 1667. Rad god. 1667. oko ponavjana bješe samo mali pocetak a trajao je mal ne samo od juna do dećembra. Tek godine 1668 ovaj rad postane obilniji i sustavniji, jer se uredio, a nabavila se veća novčana sredstva. Ali je daje opisivane rada izvan našega zadatka, jer smo mi bili naumili da pripovjedimo samo kako su Dubrovčani počeli da ponavjaju grad. Može se ipak i o ovom početku kazati s pjesnikom:

Prilika, da su Dubrovčani već pet dana iza trešne zamislili ponavjane grada, kad nije bilo u Dubrovniku nego šaka Judi i kad se još neprestano treslo, mora da pobudi u potomstvu čuđene i divjene; nihovo postupane iza trešne dokazuje, da su ih još resile prijašne vrline.

157. Tako od svuda nastoji se, Ni se krati moć, ni snaga ;

X > JL i3D _TVA điUl Ј.Ј.Х ouciga , Sto' e potrebno sve čini se, Trudu Višni zgar pomaga.

III. Pj.