СРЂ

— 574 —

Kad smo na Gunduliću, iznosimo ponovo ove negove stihove, što ih je »Dubrovnik« (po nemu i »Бранково Коло«) istakao, kao jak dokaz, da su Dubrovčani bili na cisto u pitanu Srpstva Maćedonije: U rumelska jezdi poja, Pri moru uprav srpskieh strana opet srpska naprid slidi, u pržinali pusta žala gdi su od grada Drenopola leži Troja ukopana, vrli Marioe rieke zidi. (1П. 83-36.) od grčkoga ogiia pala. (VII., 1-4.) sa žejom, da nas g. Đ. i odsele češće obraduje novim prilozima, koji će, nema sumne, rastumaciti mnogo neriješeno, ili tek naopako shvaćeno, pitane u našoj i onako dosta tamnoj istoriji. Pet. M. Kolendić. ж B I L E Š K E. Kniževnost. Примили смо овогодшпн.е коло Књ. Задруге, које ни мало не заостаје за пријашњим издањима. Задругина управа пружила је ове године својим члановима ове књиге: Драматски стшси Јована Ст. Поповнћа. Кн>ига друга. Пјесме Вранка Радичевића. Књига прва Причан.а Вука ДојчевиЛа. Скупио и сложио Стјепан Митров Љубиша Књига друга. Свијетле слике. Написао Драгутин Ј. Илић. Са острва, приповијетке Ива ћипика. Приповијетке АлФонса Додеа, с Францускога превео Душан Л. ђукић. 0 Херојима. Написао Тома Карлајл, са енглескога превео В. Кнежевић. ♦ U 225. kii. „Letopisa Matice Srpske" izasao je vrlo lijep članak ,,Nikola Tomaseo prama Srpstvu", a napisao ga je poznati srpski kritičar, g. Marko Car. Pisac je u ovoj monografiji iznio više doslije malo poznatih zrnaca, što bengalskom vatrom rasvjetluju lubav velikoga Sibenčanina prema srpskom rodu i negovu jeziku, kojim mu je majka govorila, pa završuje : Tomazeo „se srpskijem imenom dičio i srpski narod u svakoj prilici uznosio, kao što pokazuje ona divna riegova ocjena — apologija srpskih narodnih pjesama, koju bi Srbi — radi svoga ponosa — morali s pijetetom ргеvesti i sahraniti među svoje plemićske isprave." *