СРЂ

— 709 —

Cuvši nihovo ime Držić se diže sa stolice, lupi se šakom u čelo i reče. Da, bez sumne - ono je on bio! Oh, kako se onda nijesam sjetio! Prisutni ostaše začuđeni, a Držid im ispriča cijeli roman porodice Ohmučevićeve i kako je Ivana na Janikulu vidio, ali ga ne prepoznao. — Dakle, oni nijesu brat i sestra, od jednom će kao iznenađena Cvijeta Držiću? — Jadne djece, progovori Držić, sklopivši ruke oko koJena, a na oči mu navriješe suze. — Ah, uzdahnuvši reče, bili se mogli, ako su još u Rimu, naći i otkriti im tajnu? Cvijeta se zbija dala odmah na taj posao, ali uzalud, jer im u Rimu nije niko ništa znao za iiih kazati. (Svršiče ae).