СРЂ

— 745 —

Antun. Ma je li što teško? Ivo. Ne, jadan! Ma vaja da se cuva. Sutra će bit li" jepo na dvoru; može izit. Antun. Tešto 1 ), samo kad nije što gore. Ivo. A koje su ti to novine tu? Antun. „Hrvatska". Ivo. Dakle si ti radikalac? Antun. Ostavi stat! Воје je cistijem programom, nego nešto na pola, kako ovi narodnaci, koji bi htjeli i tamo i amo. Ivo. Jest, ali se vi radikalci razumijete lijepo s nima, je li da? Antun. S vragom; i oni su Hrvati. Ivo. I kad mogu što opravit Srbima ispod vode, oprave bez milosrđa. Antun. Sve je to tako, er smo mi po srijedi. Za to bi vajalo da se jedan put odluče, ili s nama ili sa Srbima. Narodnaštvo je preživjelo svoj vijek. Ivo. Jest ovo narodnaštvo, ali pravo nije još ni nastalo, jer još razbor u našijeli judi nije odolio srcanom zanosu. Antun. Evo ti ga s ukopanijem Slovinstvom! To je zaboravjeno. Ivo. E rugaj se ti, ali ćeš pasti. Antun. Nemoj mi, molim te, Ivo, odviše mudrovat. Što je Slovinstvo, Slovinac i slovinski jezik, nego Slavismo, Slavo e lingua slava? Ivo. Oh, jadna nevojo! I to ti, Antune, govoriš! Kako ne razumiješ da su to stare naše rijeci Slovinstvo, Slovinac i slovinski jezik, a nijesu prekrojene iz Slavismo, Slavo e lingua slava; jer, da je tako, u nas bi odgovaralo Slavizam, Slav i slavski. Antun. Znam da su ono stare naše rijeci, ali je to ime općenito i za ostale Slovene, n. p. Ruse, Čehe, Pojake i ost. Ivo. Nije istina, jer Rus ima svoju staru riječ Slavjanin, Сећ Slovan; a naše je narodno ime Slovinac. Antun. Dakle, što su tad imena Srb i Hrvat? Ivo. Plemenska, brate, kao i Bugarin i Slovenac; a sve je cetvero narod slovinski. ') Мапсо male.