СРЂ

— 801 —

51

Ne se slatkim naslađiše t'jelom, Tek da o tom što obazno n'jesam. O, sad nav'jek miru srca s bogom I S bogom pokojl S bogom perjanice I ponosni boju, što no stvaraš Častohleple krepošću ! Oj s bogom I S bogom i ti, ništajući konu, I ti trub|o, te se zvekom oriš, I ti bubnu, te požižeš srce, I ti svirlo, te prodireš uho, 1 ) «. I ti dični st'ježe i sve gizde, Veličanstvo, bahatost i sijaj Slavnog rata, i vi, smrtne sprave, Cije grdno odjekuje žvalo Užas-buku vječnog Zevsa, s bogom! Otelo je rabotat. dokončo. Jago: Je 1' moguće? — Gospodaru mili, — Otelo. Radi, hu|o, isporavit meni, Da je moja ]ubovnica kurva, To mi radi i daj vidnu tvrđu, [Hvata ga za grlo] JS, spasa mi ]udske vječne duše 2 ) Bo]e da si pašcem rodio se, No s' izvrgo mom zbuđenom b'jesu. 3 ) Jago. Dotole smo dakle zabroždili? Otelo. Daj mi vidjet, ja daj take tvrđe, E očitost ne bude podnosit Niti vlasi, niti zakučice, Da objesiš o noj ciglu surnhu, Jer inako, jao si ga tebi!

') Tlie ear-piercing fife nije muntrer Pfeifenklang, nego: svirla, koja prodire uho. — U Talijanca nema o tome traga. 2 ) Ovdje je razlika među quarto-izdaiiem i foKo-izdariem: ovaj ima mine .. . soul (moja . .. duša), onaj man's ... soul (ludska . . . duša). Nijemae i Talijanac drže se prvog; ja drugog, jer je prilika, đajepjesnik htio iznijeti opreku među pasjom dušom i ludskom dušom. 3 ) Wak'd icrath (probuđeni bijes). U Nijemca je samo Grimm ; u Talijanca: tremenda collera.