СРЂ

— 828 —

motika, a to su dobro pogodile u logi Tansen i Žofren. Nastala osveta. Oko Dubrovnika je sukjala vatra nebu pod oblake. Sve je gorjelo od Svetoga Jakoba do Loznice, kao da si u Rimu za Nerunovo doba. Tri su dana i tri noći pucale kao u stromboUma varnice u Stjepovica dvorima, gdje je bilo negdašne utočište braće. To je gledala iz grada Slave i Deša, negda madame Zofren i Tansen. Prolice suze nad propasti grada, a Nikša гебе žalosno: — S bogom, jadna Slave, rob ne smije imati ]ubavi ni od srca poroda! Sic transit gloria muncli. Pozdravite braću. I nestade ga za vazda iz Dubrovnika. Fra Gabro će na trodnevnicu o Vlasićima Pijerku: — Va]a da ti, gosparu Pijerko, udaraš u organ u svetomu Vlahu! — Ne ću, erbo mi nije drago! Ili nije htio ili nije mogo, on nas je kao nitkove ostavio na cjedilu u odlučnoin času ! A fra Gabro: — I veliki su bili naši grijesi, kad nas je ostavio naš parac, Sveti Vlaho! l r Dubrovniku, o Vlasičima 1904.

м