СРЂ

— 818 -

Sve je to znala raba Stane, ali nije mogla nikako da dokuči zašto, tamo on, nigdje ne ide bez crnog štapića, sa srebrnom ručicom i žejeznijem vrliom. To je bio mađijaški štap, te bi tom šipkom zabrazdio oko sebe i udario čarolijsko koio i tako bi zborio svojijem crnijem drugovima. Bili su, kako sam kazao, profesani, baš pravi teklići onoga crnoga, a oni su se na telegrafu bili samo zapisali n enaliću'), pa su svedno s nime općili i po danu i po noći. Gospar bi Maro napisao nekoliko riječi na kartu, pa bi to dao Stani, da ponese na telegraf za brata u Jakinu. Stane je prvi put ponijela, a drugi put nije litjela, da joj daš taj bijeli svijet. A kako je to bilo? Predala kartu i novce, pa što ćeš sad vidjeti, ne bio jadan nego veseo? Onaj joj zapisani gurbetaš' 2 ) ne da ni zaviriti u sobu, nego za tvojom Stanom dobro zalupio vratima. Ali Stane пеша mira, no se ušujala uz vrata, a na prsima joj rute trozubače, i povirila kroz bravu. ВоЈе da' to nije nigda uradila. Onaj ti liudobnak izvadio iz sanduka govedu kožu, a na noj rozi, pa je premetnuo preko leđa, kao da je plašt u popa, a onda će zazviždati i tri put zazvoniti. I eto ti odmali nenalića, sličio jijku 3 ) od deset oka, tamo on kao golcma lija. Pogladi ga onaj đavolski sin, onda uzme onu kartu i šapne mu na uho, a on ti odleti bez obzira, i ona soba sjekne i iz ne ti zasmrdi sumpor i druga poganija. Kad je Stane ovo pričala, stisnula bi nos ogrnačem, a katkada i ubrusom. Radi svoje jezičine izgubi i staliju u gospara Mara, koji je čiknuo otkle i došla. Rekao je rodaku Nikši: — Ne mogu ti je više; onakijeli prije nije bilo ni na kari! A ona ti je sve ono pričala i klela se smrtnijem časom, pa ne će da joj vjeruju sve prijate^ice, a navlastito one ispod Minčete i ispod Svete Marije.

') đavlu ') vrag J ) slijepi miS.