СРЂ

— 840 —

govoriš. Nego se vidi da nekoliko vas mladijeh ne će pa ne će nikako s nekijem starijem. Pero. S onakijem, dok se ne dadu razlogu,.nigda. Jele. Za to ste vi i prigrlili Srpstvo, jer znate da oni tamo ne će. Pero. Mi smo Srbi, jer je Dubrovnik posrbleni grad. Jele. Dakle je prije bio hrvaeki? Pero. Ne, gospo Jele, nego latinski; pak negova okoliea srpska, darovana i prodana republiei od vladalaca srpskijeh, posrbila je grad. Jele. Da si гекб poslovenila, bio bi boje pogodio, jer da su nas posrbili, bili bi nas i porišćanili. Ti znaš da su Srbi Rišćani. Pero. Eto, to je udiea, na koju mame neopreznu čejad. Dok je bila potreba, Rišćani su zvali srpsku i narodnost i vjei'u, a to za to da odole ispred straha turskoga. Bio je velika glava, ko je stopio vjeru i narodnost u jedno ime. Jele. Ma zajsto ja ne vidim te veličine. Pero. Prava je to velieina, gospo Jele; jer da nije neko stopio u jedno ime vjeru i narodnost srpsku, ne bi bilo danas plemena srpskoga nigdje i mi ne bismo zanago danas govorili naški. Jele. Eto govorimo a nijesmo Rišćani. Pero. Jer su Dubrovčani primili srpsku narodnost, a zadržali zapadnu vjeru; dapače su polatinili i okolicu malo po malo stečenu i posvojenu. Jele. Hu, hu, hu! Moj Pero, jesi malo zamantran i zanesen. Pak i ako smo primili od okolice jezik, mi se isto razlikujemo u govoru od ne. Pero. Budi kako Vi hoćete, ma je naš govor dijalekat srpski, a mi smo katolici. Pa kako vidite, sad kad je pogibao nestala srpskom imenu i narodnosti, i kad je prosvjeta provirila; vjera ne dijeli |udi ili barem nema dijeliti ni u nas kako ni nigdje u prosvijeUenom svijetu. Jele. Ma isto vam Rišćani ne vjeruju, jer se ne krstite su tri prsta. Pero. Može bit da je i tako, jer su te babuštine ostale u neuku svijetu, kako eno ti stvar, koja je trajala vijekova. Jele. Pa, dragi Pero, gdje ti je nihova nestalnost u harakteru !