СРЂ

— 820 —

Republilca sv. Vlasi bila je na rubu propasti, pa su je eto boćeli da spase u dubu francuskijeb ideja, ali za to se lioćelo vremena, drugijeb Judi i bo}ijeh prilika. Gospođa Žofren pričala im je one veceri oduševjeno o bici kod Vilme, gdje je u pruskoj vojsei bio i slavni Gete, ali ne kao vojak. — U vecer će ga zamoliti pruski časnici, kaže gospođa, a da bi ih osokolio, jer im je nekaka\ r jad oko srca, a slutna na duši. I pjesnik je bio nekako sjetan, neveseo, i mučao je dugo kao studena stijena, ali odjednom će oduševjeno kliknuti kao prorok: ,,Na ovome mjestu, ovoga dana, nastaje nova epolm za opću historiju!" Ovo je gospođa Žofren izrekia na 5 floreala godine XII. slavne republike francuske.*) Na to će Nikša, onako gospodski naslonen u stolu Luja XIV.: — Madam Žofren, Vi imate sto razloga! Današne je stane, ova mlakoća, veoma ubitačna po naš grad, hoće nam se spasa, a spašće Dubrovnik Žirondisti. . . — I Jakobinske crven-košuje, nastavi Lukša. — To pak ne, gosparu Lukša, mi smo se rodili aristokrati, pa kao aristokracija želimo i umrijeti; svi smo pristali uz francuske ideje, ali đaleko nam od kuće sankiloti. Uf, bože moj, gori su od pakla, Gospođi će Tansen odvrnuti Nikša: — Naći će se u nas intriganata, t. j. Žironđista, pa će u ime slobode, jednakosti i bratimstva. stvoriti u рб dekade gorijeh vragova od sankilota, a to su naši čobi, naši kmeti. — Dakako, gospođa će Žofren, oni su odrpanci doveli pod gijotinu Luja XVI. i Mariju Antonetu, a čobi bi svu vlastelu, pa daleko nam kuća od ideja jednakosti; to je pogibejno, barem za nas vladike. — Pustimo ili da govore, a mi radimo. Tako misle naši neprijateb, pa u istinu oni revno rade za Moškova i nas će brže bo].e zadesiti nenadna, i u zidinama će našega slavnoga grada omrknuti i osvanuti kozaci, pa s bogom skladnosti dubrovačka od tisuću punijeb godina!

*) 25 aprila god. 1804.