СРЂ

— 856 —

DVIJE DUBROVAČKE LITANIJE. — Antun Krespi. U jednom samopisu — po svoj priliei iz prve pole XIX. vijeka — našao sam ovu eudnu i vrlo zabavnu litaniju. Pisac nije auktor, već pajektar: on je prosto sakupio ove kako ćemo ih zvati?... recimo sentence, koje je dubrovacki puk za svoje vladane i ravnane sam stučio, kao što je naš narod izumio n. p. poslovice i mudre riječi. Kako se u Dubrovniku, iza pada republike, satiričnost domom udomila - ociti znak moralne dekadencije — tako su i ove sentence prožete sarkazmom. No u ovom slučaju sarkazam bode sama sebe. Jer od 32 alineje, što ovu litaniju prave, 23 bave se selima, ostrvima i gradovima, koji su pripadali nekadašnoj dubrovackoj republici, otkrivajući pošprdno nihov čeoni porok, a samo 9 nih imaju općenitu vrijednost i uzete su očito iz zajedničkoga narodnoga blaga. Litanija svršuje majstorskijem clo di petto, koji je vrhunac zagrižjive auto-ironije. Tempora mutantur et nos mutamur in illis. Dan-danas mnoga mjesta, koja samopis spomine, nemaju više one poroke, što im on prigovara. Nelca su ih od toliko dugo vremena izgubila, da je dubrovački puk već sasvijem pometnuo sentencu, te ih šiba, tako da je sada — u XX. vijeku — he smisao za nas prava zagonetka. Među ove padaju broj 6, 10, 11 i 14. Druge je opet — takoder pometnute — bilo moguće razumjeti, jedino upitavši starije Jude, da ih protumače i utvrde. Među ove padaju broj 2, 5, 8, 9, 13, 22. Treće pak — i ako se u puku više ne spominu — no se ipak lako slrvataju, a to iz raznijeh uzroka, koje je ovdje izlišno nanizati. Take su broj 3, 12, 15, 17, 20, 21, 32. Cetvrte se još u Dubrovniku pomiču, ali slabo. Take su broj 7 i 18, dok se broj 1, 4, 16 i 19 vrlo često čuju. Obrnuto: ima u Dubrovniku još takijeli sentenaca, a samopis ih ne biježi. Nihov postanak pada u moderno doba, biva: po piščevoj smrti. Mimo toga su, u ustima dubrovačkoga puka, neka окбпа mjesta promijenila obiježje prema prošlosti. Tako n. p. Osojnik, koji je nekad (po samopisu) bio na glasu s junaštva, sada je sinonim neuglađenosti i neznaha. Reći u