СРЂ

- 902 —

nemu pri]ubi, ali sve uzalud: lijepa Lene ostaje vjerna Antiću. Videći Pucić, da mu je sve zaludu, zamisli grdnu osvetu, a pomaže ga u savjetu prijatej Gueetić. Sto nauinio to i izvišio. Na dan vjenčana Iva i Lene ušuja se u Leninu kuću, gdje se slavio pir, tobožni fra llija, lajik s Dakse (a tamo Pucićev djetić), i dade Ivanu i Leni piti otrovanoga vina. Ivan i Lene ništa ne sluteći „spustiše se u krevet i usnuše, ali snom, kojiihjepotpuno otkinuo od pojezije najsretnijega dana". Nu u brzo se Pucić pokaje radi svoga zlođjela, jer ga je savijest grizla, i dotole bješe dopro, da se jedne noći lioti ostrmoglaviti niz ponor u sv. Jakobu. Ali u najodlucnijein času zgrabi ga za rame fra Ivan Dremežić, benediktinac iz sv. Jakoba, koji ga od te nakane odvrati i u samostan uvede. Da okaje svoj grijeh, Pucić se pokaluđeri i prozove se otac Ambrozije". Malo iza naprasite smrti Iva i Lene rodi se Ohmučeviću kći, kojoj na uspomenu nesretne Lene nadjenuše također ime Lene, a Antiću sin, komu na uspomenu bijednoga Ivana, nadjenuše ime Ivan. Nu do mala roditeji Ivanovi umriješe, a Ohmučević uze u sebe u kuću maloga Ivana, da ga pored Lene odgaja. Radi loših trgovačkih posala preseli se Ohmučević do malo u Mletke, gdje je naslijedio veliko bogatstvo svoga brata, nežene. Malo zatim umre, a Ivan i Lene ostadoše sami, misleći i živeći uvijek kao da su brat i sestra. Nu tijekom vremena, osobito iza kako su se jedan put u Firenci sastali s Cvijetom Zuzzeri, koja im je nešto malo o nihovoj tajni natuknula, stadoše sumnati da li su baš brat i sestra. I da stvar razjasne, upute se put Dubrovnika. Slučaj ih namjeri na oca Ambrozija Pucića, koji je kroz to vrijeme pravom vlasteostva bio postao benediktinskim opatom u sv. Jakobu. Crte nihova lica nekako čudno djelovahu na Pucića, te kad ih zapita, ko su, a oni odgovoriše, da su brat i sestra Ohmučević, upozna u nima mladijence Ivana i Lenu. V T as veseo i razdragan na toLikoj milosti, da mu je Bog udijeiio da okaje svoj grijeh, vodi Ivana i Lenu u niliove dvore u Lapadu, koji bijahu ostaii pusti, predaje im dvore i ispriča im tajnu niliova žića te u hiLi pita proštene. Oni praštaju, i na poziv siikara VLaLia Držića preseie se u hegovu kuću, dokLe bude ženidba. „Nakon pet dana u kući Viaha Držića biio je sve živo i veseio, sLavio se pir Lene Ohmučević i Ivana Antića"