СРЂ

— 870 —

је ispod svake objektivne kritilce. Nije bilo nikoga u dvorani, da mu dovikne: ne sutor ultra crepidam. Samo onaki nepismeni ispad zaslužio bi gorni odgovor, табе svakomu je slobodno kazati svoje mišjene, ali u granicama zdravoga razuma. 0 uređivanu „I^etopisa" citao sam i slušao samo hvale i priznana od stranijeli i našijeh naučnaka i kniževnika. Dopustice Dr. Zarko Miladinović, da se još neko razumije, barem onoliko koliko on. Zar da mnijena svijeh tijeh |udi, kojijem je zanimane nauka i kniževnost, u strogo kniževnom pitanu ne vrijede ni toliko koliko ona radikalskoga kaptola oko „Rada"?!"? Ali „J^etopis" ne odgovara našim prilikama, našim potrebama, nadodaje Jupiter Tonans. Koje su to naše prilike i potrebe, nijesu gospoda udostojala skupštinare da ih pouče i upoznadu. Kakav bi trebalo da bude „hietopis", moja je malenkost izvoljela kazati i u više prigoda to je prošle godine u Novom Sadu naglasila. Kad sam o tome govorio već s pok. Dr. Ilijom Vučeticem, i kad sam ga kao fiškala Matičina pitao za mnijene, što on misli o tome, da Matica Srpska pretvori „I^etopis" u srpsku revue, koja bi svakoga mjeseca izlazila, odgovorio je, da nihove prilike nijesu još za to. Prekidoli odmah razgovor o tome predmetu i prijedoh na politiku, jer prilike tamo prilike amo, pa dođe do toga, da niko ne vidi neprilika. Pokretovci, ili ti bole oni koji danas rukuju kniževnijem odjejenem Matičinijem, oni su prije u osobitijem publikacijama (Pokret) a od g. 1901. na djelu pokazali, što hoće i što mogu. 1 oni su za to, da se „I^etopis" sasvijem pretvori u jednomjesečnu srpsku revue, ali vele, nema sada sredstava za to, kad bi se litjelo pridržati sva izđana Matičina. Vajda se vremenom i to pitane riješi. I danas je „I^etopis" u tome pravcu uredivan; u nekijem je strukama vrlo dobro uspio, kao n. pr. u historiji, literarnoj historiji, lijepoj khiževnosti, kritici, dok su pitana prosvjetna, ekonomska, društvena i t. d. gotovo ostala nedodirnuta. Ali ne s toga što se redakcija nije za to brinula, već što je na prvijem koracima uvidjela, da za to treba mnogo više |udi, nego što ih ima u Novom Sadu i što se treba postarati, da se tu što više sposobnijeh radnika koncentruje. Ovo priznaje sama redakcija.